DUVANJSKA PREZIMENA: Galiri

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Galiri žive u Borčanima (9 obitelji) i u Kongori (1 obitelj).

Nastali su od roda Matića, starinom iz Borčana. Popis biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine bilježi na duvanjskom području Matiće u Omolju (u izvorniku Omuglina-Omuljina, pod čime popisivač osim Omolja podrazumijeva Borčane, Seonicu i Crvenice) 12-članu obitelj Grge Matića (Gregorius Matich), te u Vinici dvije kuće Matića: Šimunovu s 11 i Lukinu s 2 člana.

Godine 1768. u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića uvrštena je 24-člana obitelj Jakova Matića iz Stipanića i 16-člano domaćinstvo Filipa Matića iz Borčana, vjerojatno pretka današnjih Matića iz Kongore i Borčana, kao i Galira.

Proces nastajanja Galira od Matića može se pratiti u maticama stare župe Seonice. U matici krštenih prezimenske kombinacije Matić-Galir i Galir-Matić javljaju se od 1859. godine, kada počinje prevladavati novo prezime Galir. Tako primjerice u matici krštenih 1. veljače 1852. godine upisano je krštenje Nikole sina Bože Matića-Galira iz Borčana i majke Mare rođene Pokrajčić iz Omolja. Krstitelj je bio Duvnjak fra Jako Križanac iz Vedašića, a kumovao je Marko Knežević. 15. svibnja 1855. godine upisano je krštenje Bone sina Petra Galira-Matića iz Borčana i majke Mare rođene Krajinović iz Omolja. Krštenje je obavio fra Ivan Cmac, a kum je bio Ivan Brkić. 22. studenog 1859. godine upisano je krštenje Kate kćeri Ivana Galira iz Borčana i majke Marte rođene Miškić. Krstitelj fra Jozo Vrljić upisao je kumu Maro Galir, a u rubrici opaska dodao da je dijete znamenovao Marijan Galir .

U matici vjenčanih stare župe Seonice prezime Galir prvi putsusrećemo 14. studenog 1858. godine, kada je upisano vjenčanje Marka sina Bože Galira iz Borčana i majke Kate rođene Marković iz Mandina Sela s Ružom kćeri Ivana Majića iz Borčana i majke Ilke rođene Letica iz Kovača. Kumovi su bili Petar i Bože Galir, a vjenčatelj je bio fra Nikola Anić.

Dakle, prezime Galir staro je oko stoljeće i pol.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.