Danas na duvanjskom području Galeše žive u Šujici.
U osnovi prezimena je “pridjev gal sa značenjem “cm”, gotovo zaboravljen, a bio je vrlo (i isključivo) zastupljen u hrvatskom (i srpskom) jeziku. Mnogi će se čitatelji prisjetiti Galice “imena za crnu kobilu, mazgu”, Galove “imena za crnu kravu”, Galeše “imena za vola crne dlake”, Gale “imena crne kokoši” (“Ligi se, Gale, dat ćeš mi jaje”). Sve što je moglo biti imenom životinji moglo je i čovjeku, makar posredno, preko nadimka! Imena i prezimena s osnovom gal zabilježena su u Hrvata od XIII. stoljeća. Na taj su način, prema P. Šimunoviću, nastala prezimena: Gal, Gale, Galac, Galeš, Galeša, Galešić, Galić i Galović.
Galešići spadaju među najstarije hrvatske plemićke rodove sa starinom u Livnu. Tu se spominju 1326. i 1356. godine kao Galešići, sinovi vlastelina Galeše, podanici bosanskog bana hrvatske krvi i imena Stipana Kotromanića, koji je upravo tada zagospodario starom livanjskom župorn.’ S dolaskom Turaka Galešići nestaju, da bi se ponovo pojavili na livanjskom području na popisu žrtava epidemije kuge, koja je morila u livanjskom kraju 1814. godine.
Danas u Sovićima, planinskom selu između Blidinja i Jablanice, od pamtivijeka prometno odvojenom od ostatka svijeta, žive Galešići islamske vjeroispovijesti, koji sebe tu smatraju starosjediocima. Možda je teza presmjela: nisu li oni potomci poturčenih livanjskih Galešića koji su odselili u Soviće, gdje su se održali zahvaljujući prometnoj izoliranosti njihovog staništa.
Nisu li možda njihovi potomci i Galešići iz Zagvozda, koje će iz tog mjesta Imotske krajine sa još 60 obitelji 1701. godine odvesti na područje Splitske zagore, u Neorić pokraj Muća harambaša Mate Veić pokojnog Jure. Od tog roda doselila su se 4-člana obitelj Ivana Galešića rečenog Kovačevića pokojnog Pave i č-člano domaćinstvo Šimuna Galešića pokojnog Marka. U Stanju duša župe Neorić 1711. godine zabilježene su 3 Galešića obitelji: dvojica imenjaka Ivana i Šimunova, a 1835. godine čak 7 obitelji, kojih su glavari po dvojica Ivana i Petara, te Ilija, Jure i Martin. Zašto ne spomenuti i Turiće iz Zagvozda, koji su se “prema predaji u starini zvali Galešić.”
Galešića nema u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. i 1768. godine.
Šujički Galeše podrijetlom su s livanjskog područja, a mladim istraživačima preporučujem proučavanje toponima Galečić i ima li to selo nekakvu vezu s rodom Galešića ili Galečića?
P.S. I posljednji Galešići su nestali iz Šujice, i to upravo kad se dovršavao rukopis ove knjige!
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
