Ričina je naziv dvaju vodotoka na duvanjskom i posuško-imotskom području.
Duvanjska Ričina izvire iz velike pećine pokraj sela Vrila, na istočnoj strani Buškog blata, kao nastavak podzemnog toka rijeke Šujice, koja ponire pokraj sela Kovača na Duvanjskom polju na znatno višoj nadmorskoj visini, udaljenoj četiri kilometra od izvora Ričine. Prije nastanka akumulacijskog jezera Buško blato 1972. godine Ričina je ponirala u ponoru Stara mlinica, koji se nalazi na jugozapadnoj strani Buška blata, između sela Rašeljaka i Liskovače. Nakon prolaska kroz krške labirinte planine Kamešnice vode Ričine javljaju se u raznim vrelima na drugoj, sinjskoj strani Kamešnice: Hajdučici, Krenici, Zavirju, Kosincu, Ovrlji, Velikoj i Maloj Rudi, Grabu, Udovičiću.
Posuško-imotsko Ričina nastaje spajanjem Ružičkog potoka i Drinapotoka u Tribistovu iznad Posušja, te teče kroz Posuško i Virsko polje, gdje prima pritoke Sutinu, Žukovicu (dužina 2-3 km) i Topalu pokraj sela Čitluka, a kad se dohvati imotskog sela Ričica mijenja naziv u Suvaju, koja se dubokim kanjonom zvanim Badnjevica probija između vapnenčkih grebena do ulaska u Imotskom polje između Prološca i Postranja. Suvaja kao povremeni vodotok prima u kišnom razdoblju goleme količine voda s posuško-duvanjsko-imotskog područja, odvodi ih uređenim koritom i ulijeva u zapadni dio Imotskog polja, povećavajući tako površinu Prološkog jezera.
S jezičnog motrišta Ričina je najprije uvećanica od rika, ikavskog oblika imenice rijeka (ekavski reka), naziva vodotoka slatke vode koji teku koritom na površini zemlje i ulijevaju se u drugu rijeku, jezero ili more. Upravo po nazivu vodotoka Rečina odnosno Rječina svoje je ime dobio treći po veličini hrvatski grad Rijeka.
Čini se da je praslavenska imenica reka praslavenskih korijena (u ruskom reka, u poljskom rzeka) indoeuropskih korijena (h)rey-, u sanskrtu rayas = tijek, latinski rivus = potok, u južno kavkaskim jezicima andi i mingreli rekka, u baskijskom erreka.
Ričina ima i još jedno značenje: suho korito koje se povremeno u kišnom razdoblju godine, puni vodom. Ovo značenje je primjenjivo i na posuško-imotsku Ričinu, koja u ljetnom razdoblju ostaje bez vode ili pak s minimalnim količinama. Još je pak očigledniji primjer na duvanjskom području: kanjon između sela Šujice i Mokronoga, u kojem rijeka Šujica u ljetnom razdoblju presuši, naziva se Ričinom.
Imenice rijeka i rika, kao i njihove umanjenice rječica i ričica, te uvećanice rječina i ričina česti su sastojci naziva vodotoka, ali i mjesta pokraj njih: Ričica (Kakanj), Donja i Gornja Ričica (Uskoplje-Gornji Vakuf), Ričice (Zenica, Travnik), Riječa (Sokolac), Riječani (Laktaši), Donji i Gornji Riječani (Modriča), Rijeka (Foča, Olovo, Trnovo, Vareš, Višegrad, Vitez), Blagaj Rijeka i Crna Rijeka (Bosanski Novi), Dobrunska Rijeka (Višegrad), Donja i Gornja Rijeka (Rudo), Kriva Rijeka (Gornja Dubica), Mahmutovića Rijeka (Breza), Stanić Rijeka (Doboj), Stara Rijeka (Sanski Most), Rijeke (Han Pijesak), Rika (Jajce).
I u Hrvatskoj mnogo je sličnih primjera:
hidronimi: Rečica (potok, Zagreb, Karlovac, Petrinja, Senj, Buzet), Rečka (kanal, Baranja), Reka (potok pokraj Samobora, Čakovca, Jastrebarskog; pritok Toplice; kanal Đurđevac), Rječina odnosno Rečina (rijeka koja protječe kroz središte grada Rijeke), Ričica (potok u Istri; rijeka ponornica u Lici; vrelo, Korenica; potok Zadar, Kaštela), Ričina (rječica u Imotskom polju), Riječka (kanal, Podravina), Rijeka (pritoka Česme, Kupe, Korane, Ilove, Trepče pokraj Petrinje, Vučice pokraj Vukovara; potok pokraj Pakraca i Slatine), Rika (vrelo, Poljica; potok, Slavonija: pritok Londže, Slavonija), Vrljika (pritoka Neretve, izvire pokraj Imotskog);
dvočlani nazivi: Binjačka rijeka (potok, Kostajnica), Bukova rijeka (potok, Virovitica), Crna reka (Crna rijeka) (potok, Bjelovar, Petrinja, Gospić, Požega), Crna Rika (potok pokraj Plitvica), Duboka rijeka (rijeka, Slatina), Duga Reka (Virovitica), Đurđička reka (potok, Bjelovar), Glogovica rijeka (potok, Slavonski Brod), Grabova rijeka (potok, Karlovac), Mala reka (potok, Požega), Mala reka i Velika reka (Kutjevo, Sveti Ivan Zelina), Reka potok (desni pritok Crneca pokraj Čakovca), Rijeka dubrovačka (rječica što utječe u Gruški zaljev pokraj Dubrovnika), Velika reka (pritok Pakre; vrelo pokraj Požege; potok, Donji Miholjac, Čakovec), Mlinska rijeka, Srednja rijeka (potok, Čazma), Stara rijeka (potok, Donji Miholjac), Suva reka (potok, Slavonski Brod), Zdenačka rijeka (kanal, Podravina), Velika (Vela) (Bjelovar, Čakovec, Požega);
naselja: Babina Rijeka (Hrvatska Kostajnica), Batinska Rijeka (Daruvar), Budačka Rijeka (Karlovac), Djedina Rijeka (Požega), Donja Reka (Jastrebarsko), Donja Rijeka (Križevci), Drakulić Rijeka (Korenica), Duga Rijeka (Koprivnica), Gornja Reka (Jastrebarsko), Gornja Rijeka (Križevci), Mala Rijeka (Koprivnica), Rijeka Koprivnička (Koprivnica), Rijeka Voćanska (Ivanec), Široka Rijeka (Vojnić), Tvrda Rijeka (Bjelovar), Zarečje (Pazin).
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
