Na 57 kilometara četvornih buškoblatskog područja općina Tomislavgrad i Livno stvorena je 1972. godine najveća umjetna vodena površina u Europi, akumulacijsko jezero Buško blato, za koje se sve više udomaćuje naziv Buško jezero ili pak samo Jezero. Akumulira do 800 milijuna kubičnih metara vode, koja se prikuplja prirodnim vodotocima Duvanjskog, Kupreškog, Livanjskog i Glamočkog polja, kao i umjetnim kanalima, izgrađenim upravo za tu namjenu. Spada među plitke akumulacije dubine između kota 703 i 714 metara nadmorske visine. Uskladištene vode se izravno koriste za pokretanje turbina Hidroelektrane Orlovac, koje su postrojenja smještena na dalmatinskoj strani Kamešnice (Hrvatska), ali i za proizvodnju električne energije u hidroelektranama na nižim stubama rijeke Cetine: Đale, Kraljevac i Zakučac.
Vodotoci Livanjskog polja; Bistrica, Sturba, Plovuća, Žabljak dotječu u bazen Lipa, a odatle 12-kilometarskom cijevi-tunelom probijenim kroz masiv planine Kamešnice stižu na turbine Hidroelektrane Orlovac, a potom u Rudu, Cetinin pritok. Vode pak s Kupreškog i Duvanjskog polja stižu rijekom Šujicom i njezinim kasnijim nastavkom Ričinom, ali im se pridružuju i vode dvaju velikih izvora u Buškom blatu: Kuželja i Mukišnice. Prije izgradnje Hidroelktrane Orlovac vode, pristigle sa spominjana četiri krška polja, prihvaćali su i odvodili kroz razne podzemne pukotine Kamešnice četiri velika ponora: Stara mlinica, Proždrikoza, Sinjski ponor i Liskovača.
„Bojenjem vode stručnjaci su dokazali izravnu podzemnu vezu između ponora rijeke Šujice pokraja sela Kovača na Duvanjskom polju i izvora Ričine u Buškom blatu pokraj sela Vrila, što je potvrdilo davnašnje pretpostavke da je Ričina nastavak rijeke Šujice. Vode Ričine, koje pri normalnom vodostaju poniru u ponoru Stara mlinica nakon prolaska kroz masiv Kamešnice izviru u obliku brojnih vrela od Hana do Trilja u dolini rijeke Cetine, kao što su primjerice: Hajdučica, Krenica, Jezero, Zavirje, Ovrlja, Velika i Mala Ruda, Grab, Udovičić.
Bojenje pak podzemnih tokova posvjedočila su da voda koju u doba indudacije guta ponor Proždrikoza izvire u Cetinskoj krajina na četiri vrela: Ovrlja, Mala i Velika Ruda i Grab u dolini Cetine od Hana do Trilja i na tri vrela u dolini Cetini nizvodno od Trilja: Remušića, Gojsalića i Jurjevića vrilo. Dio vode iz ponora Proždrikoza izlijeva se izravno u more u obliku Vrulje u predjelu Dubaca između Omiša i Makarske.
Također je bojenjem utvrđeno da voda koju guta Sinjski ponor u Bušku blatu izvire u vidu brojnih vrela u dolini Cetine: Šilovka, Mali,Veliki i Suhi Rumin, Mala Ruda, Grab, Remušića, Gojsalića i Jurjevića vrilo, a vode iz Sinjskog ponora stižu do Vrulje na Dupcima, te na izvore Jadra i Žrnovnice, ako i u izvore u Imotskoh krajin i Prološkom jezeru i izvorima Vrljike (Opačac), te na Grudskom vrilu u općini Grude i Klokunu u Ljubuškom polju.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ivica Šarac

