S jezičnog motrišta Zaljuće je ekonimska složenica, sastavljena od prijedloga za i zbirne imenice ljuće, izvedene od poimeničenog pridjeva ljut.
Prvi dio ekonimske složenice prijedlog za, uz ostalo, označuje nekoga ili nešto smješteno s druge strane, najčešće neke uzvisine, brda, planine.
U Bosni i Hercegovini naziv čak 97 naselja počinje prijedlogom za: Zabilje (Vitez), Zableće (Ključ), Zabojska (Trnovo), Zabor (Foča), Zaborak (Čajniče), Zaborani (Nevesinje), Zabrđani (Konjic), Zabrđe (Kiseljak, Konjic, Kotor Varoš, Sarajevo, Ugljevik. Vlasenica), Zabrezje (Vareš), Zabrišće (Livno), Zabus (Goražde), Začula (Trebinje), Zagajevi (Rogatica), Zaglavica (Glamoč, Drvar), Zagonji (Bijeljina, Bratunac), Zagor (Trnovo), Zagora (Trebinje), Zagorac (Višegrad), Zagorice (Foča, Konjic, Rogatica, Visoko), Zagoričani (Livno), Zagorje (Posušje, Lukavac), Zagornica (Visoko), Zagrad (Velika Kladuša), Zagradci (Gacko), Zagradinje (Trebinje), Zagrađe (Kakanj, Kladanj, Rudo, Sokolac, Travnik, Višegrad, Vlasenica), Zahrid (Rogatica), Zahum (Prozor), Zajaruga (Glamoč), Zajezda (Kakanj), Zakalje (Goražde), Zaklopača (Vlasenica), Zakmur (Foča), Zakomo (Rogatica), Zakrsnica (Višegrad), Zakutnica (Ilijaš), Zalin (Bosanska Krupa), Zalom (Nevesinje), Založje (Breza), Malo i Veliko Založje (Bileća), Zalužani Banja Luka), Zalužje (Bratunac, Nevesinje), Zaljuće i Zaljut (Tomislavgrad), Zamršen (Foča), Zanagline (Kupres), Zanožje (Višegrad), Zapeće (Skender Vakuf), Zaplanik (Trebinje), Zapljevac (Goražde), Zapolje (Bratunac), Zarače (Busovača), Zarbovina (Rudo), Zarječje (Doboj), Zaruđe (Vareš), Zasad (Trebinje), Zasada (Bileća), Zasavica (Bosanski Šamac, Skender Vakuf), Zaselje (Kotor Varoš, Travnik, Vitez), Zaseok (Bosansko Grahovo, Zvornik), Zaslivlje (Konjic), Zastinje (Donji Vakuf, Livno), Zaušje (Bileća), Zavajt (Foča), Zavala (Trebinje), Zavalje (Bihać), Zavelim (Posušje), Zavolje (Ključ), Završje (Goražde, Kiseljak).
I u hrvatskoj toponimiji mnogo je sličnih primjera: Zablatje (Ludbreg), Zablatje Posavsko (Velika Gorica), Zaborsko Selo (Ozalj), Zabrđe (Vrbovec, Dubrovnik), Zabrežani (Pazin), Zabukovac (Novi Vinodolski), Zabrdac (Daruvar), Zabok (Hrvatsko zagorje), Zadobarje (Karlovac), Zaglav (Dugi otok), Zagolik (Delnice), Zadubravlje (Slavonski Brod), Zadvorsko (Zagreb), Zadvarje (Omiš), Zagora (Krapina), Zagore Opatija), Zagorje (Labin, Slunj, Karlovac), Zagorska Sela (Klanjec), Zagrad (Benkovac), Zagradci (Duga Resa), Zagrađe (Požega), Zagraj (Karlovac), Zagreb, Zagvozd (Imotski), Zahrt (Delnice), Zaistovec (Križevci), Zajezda (Zlatar), Zaklepica (Ivanić Grad), Zaklopac (Donji Lapac), Zaklopača (Korenica), Zaklopatica (Lastovo), Zakopa (Dvor na Uni), Zakorenje (Požega), Zakučac (Omiš), Zalesina (Delnice), Zaloj (Glina), Zalug (Pregrada), Zaluka (Ozalj), Zaluka Lipnička (Ozalj), Zaluki (Opatija), Zalužje Lepoglava), Zalužnica (Otočac), Zamask (Pazin), Zamaski Dol (Pazin), Zamlača (Dvor na Uni, Varaždin), Zamladinec (Križevci), Zamlaka (Varaždin), Zamost (Čabar), Zamost Brodski (Delnice), Zamršje (Karlovac), Zaostrog (Makarska), Zapeć (Vrbovsko), Zapoljak (Slunj), Zapolje (Nova Gradiška), Zapolje Brodsko (Delnice), Zaprešić (Zagreb), Zapuntel (Zadar), Zapužane (Benkovac), Zaraće (Hvar), Zarečje (Pazin), Zarilac (Pleternica), Zasadbreg (Varaždin), Zasiok (Sinj), Zastenice (Bakar), Zastolje (Dubrovnik), Zastražišće (Hvar). Zaumol (Vrbovsko), Zavala (Hvar, Metković), Zaveščak (Varaždin), Zavođe (Gospić), Zavojane (Vrgorac), Zavrelje (Dubrovnik), Zavrh (Delnice), Završje (Požega, Delnice, Buje, Slavonski Brod), Završje Belečko (Zlatar), Završje Loborsko (Zlatar), Završje Netretićko (Duga Resa), Završje Podbelsko (Novi Marof), Završje Začretsko (Zabok).
Objašnjavanje etimologije drugog dijela ekonimske složenice –ljuće počinjemo tvrdnjom da je to zbirna imenica izvedena od poimeničenog pridjeva ljut (ljut + je = ljutje = ljuće), zatim dodajemo da se petnaest kilometara sjeveroistočno od grada Trilj nalazi naselje Ljut, koje je 2001. godine imalo 10 stanovnika. Naziv tog naselja istovjetan je s pridjevom ljut, kojeg je izvorno značenje žestok, srdit, što se proširilo i na oblike tla: ljuti krš, ljuti kamen, ali i na neka bića i pojmove: ljuta zmija, ljuta guja, ljuta drača, zatim ljuta nevolja, ljuta muka, ljuta glad, ljuti jad i slično. Uslijedilo je i poimeničenje pridjeva pa je značenjski stvorena imenica ljut, isto što je i kamena litica odnosno golema stijena, pa je i istog, ženskog roda..
Uz naselje Ljut u Cetinskoj krajini postoji i istoglaseći zaselak u selu Potravlju, a u Studencima u Imotskoj krajini je zaselak koji je u najnovijem Leksikonu naselja Hrvatske (Zagreb 2004. i 2005) upisan kao Mačji Ljut; u Konavlima uz rječicu Ljutu postoji naselje Ljuta sa 192 stanovnika; na Krku je naselje Ljutići s 14 stanovnika.
Poimeničeni pridjev ljut imaju u osnovi i sljedeći ekonimi u Bosni i Hercegovini: Ljuta (Kalinovik, Konjic), Ljutava (Rudo), Ljuti Do (Stolac), Ljuti Dolac (Široki Brig), te Zaljut (Tomislavgrad).
Naziv duvanjskog Zaljuća u Ljetopisu župe Roško Polje, kojeg je započeo 1915. godine pisati onodobni župnik fra Blaž Jerković, zabilježen je kao Zaljiće, što je vjerojatno uvjetovano nepoznavanjem lokalne ekonimije.
Prvi se put spominje u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za godinu 1867. godinu kao naselje s 8 kuća i 72 ososbe.
Kao samostalno naselje Zaljuće se vodi u državnim popisima stanovništva od 1948. godine, kad je u njemu živjelo 177 stanovnika, a prema popisu iz 1991. godine u Zaljuću je bilo 76 Zaljućana.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ante Đikić
