ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Vranjače

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

U osnovi naziva ovog sela  na roškopoljskom području nalazi se pridjev vran sa značenjem mrk, koji je sveslavenska i praslavenska riječ.

Na duvanjskom područja najviša se planina zove Vran s vrhovima Veliki Vran (2074 metra) i Mali Vran (2054), a na suprotnoj stani Duvanjskog polja nalazi se planinski prijevoj Vran-baba i dakako naselje Vranjače.

U srednjoj je Bosni planina Vranica. Pokraj Splita je naselje Vranjic, istočno od Trogira je Seget Vranjica, na biogradskom području je naselje Vrana i poznato Vransko jezero, dio velebitskog masiva zove se Vranjača,  kao i špilja Vranjača u Kotlenicama pokraj Dugopolja (Splitska zagora).

S tvorbenog motrišta ekonim Vranjače (jednina Vranjača, kako se zove i selo pokraj Foče) nastao je kad  je osnovi vran- dodan dometak –jača, karakterističan za hrvatski jezik u tvorbi toponima (Busovača, Bijača-Ljubuški, Bućovača i Zvirnjača-Kupres, Liskovača-Tomislavgrad, Rastovača-Posušje, Suhača-Livno).

U Bosni je i Hercegovini odista mnogo ekonima izvedenih od osnove vran: Vran Potok (Goražde), Vranci (Kreševo), Vrančići (Hažići), Vranduk (Doboj, Zenica), Vraneševići (Bratunac), Vraneši (Goražde, Sokolac), Vranić (Kotor Varoš, Posušje), Vranići (Goražde, Travnik), Vraniska (Vitez), Vranovići (Gračanica, Kladanj, Zenica), Vranovina (Petrovac), Vranjača (Foča), Vranjače (Tomislavgrad), Vranjak (Modriča), Vranjevići (Foča, Mostar), Vranjska (Bileća, Bosanska Krupa).

U Hrvatskoj su istog postanja sljedeći ekonimi: Vrana (Cres-Lošinj, 20 stanovnika; Biograd, 1.279), Vrandolac (Sinj, 229), Vraneševci (Slatina, 216), Vranić (Požega, 23), Vranići pokraj Poreča (Poreč, 191), Vranići pokraj Višnjana (Poreč, 42), Vranik (Gračac, 49), Vrankovec (Zabok, 267), Vranojelje (Ivanec, 177), Vranov Dol (Jastrebarsko, 173), Vranovača (Korenica, 160), Vranovci (Slavonski Brod, 475), Vranovine (Gospić,72), Vranja (Pazin, 112), Vranjak Žumberački (Jastrebarsko, 9), Vranje Selo (Poreč, 72).

I kad je riječ o Vranjačama ne treba posve odbaciti mogućnost da je ekonim izveden od osobnog ime Vrane, ikavski oblik imena Franjo, koje je hrvatska prilagođenica stranog osobnog imena: latinski Franciscus, njemački Franz, francuski Francois, engleski Frank, talijanski Francesco, mađarski Ferencz.

Što se pak tiče imena Franjo, ono se  u Hrvata, naročito u Bosni i Hercegovini, proširilo štovanjem Svetog Franje Asiškog (1181-1226), s pravim imenom Giovanni Francesco Bernardone, talijanskog vjerskog informatora, osnivača prosjačkog reda male braće (1209). Kako u hrvatskom jeziku praktično nije postojao glas «f», za razliku od dvaju veoma utjecajnih jezika grčkog i latinskog, on je zamijenjen dvojako: s glasom «v» (Vilip, Vrane, vratar, Vrancuz, pa otuda Vranić, kako prezime tako i ekonim) i  s «p»  (Pilip, Prano, pratar).

Budući da je Vran-baba naziv brdskog prijevoja između Duvanjskog i Roškog polja, o kojem je P. Bakula zabilježio zanimljivu i poučnu priču, donosimo je u interpretaciji upravo tog autora. «Bila neka stara, glasovita čobanica, bogata i ohola, koja je  svoja brojna stada pasla baš na označenom brdu. Kad su u veljači njezini kozlići i janjci dobro odrasli, zaprijetila je oluja sa snijegom i gradom. Tada je starica smiono i obijesno rekla da su njezinih janjaca i kozlića rogovi već tako tvrdi da mogu odoljeti i najsurovijem vremenu. Ali je i za strahovite oluje došao takav led, da je ne samo cijelo babino stado izginulo, nego je poginula i sama baba, smrznuvši se od leda. Tako su zgodno na njezinu nadgrobnom spomeniku uklesani janjci i kozlići. Zato je to mjesto prozvano Vran-baba.»

Danas Vranjače spadaju u onu skupinu naselja duvanjskog područja u kojima se broj stanovnika drastično smanjuje (1948. godine 149 stanovnika; 1971. godine 81 stanovnik; 1991. godine 44 stanovnika).

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.