I kad bi sve bilo u redu u Lijepoj Našoj: gospodarstvo, dobar standard žiteljā, politički mir, ljudi bi pokadšto, počesto pa i najčešće bili razasuti između dobra i zla, u vječnoj borbi za unutarnji mir i harmoniju. To je jednostavno imanentno čovjeku.
Međutim, čim je sve nestabilno, i ta vječna ljudska borba biva intezivnija, krvavija, ima veću cijenu, izaziva veću žrtvu. Zašto je tomu tako, malo kome (ni)je jasno. Jasno nam je, barem dobrome dijelu ljudi, odakle vjetar puše. A vjetar puše izvana i iznutra! Ovaj unutarnji je opasniji, jer da njega nema, i vanjske bure i oluje bile bi manje. Naši meštri su pravi majstori u „stvaranju“ atrmosfere. Najprije mnoge lagano vrte na vrtuljku, ljuljaju ih i uljuljaju, tako da tupo zure preda se, ne shvaćajući što se zapravo događa. Dapače, preparirani medijskim agitpropom potpuno su u zabludi u koju, dakako, vjeruju.
A majstori k’o majstori danomice bacaju kost, oko koje se ljudi zabavljaju, idući jedni drugima na jetra, kidajući jedni drugima živce, dok majstori kaosa zadovoljno trljaju ruke. Teško je to sve skupa gledati. A nositelji vlasti prilično naivno svaki čas ulijeću u stupicu medija. S druge strane, kontrolorima medija, zaposlenicima medija, „nevladinih“ udruga, i t.zv. pripadnicima kulturnjaka stalo je samo do „šoldi“ i do što manje Hrvatske.
A onda se Bože Vukušić ispričava Vesni Pusić za Bleiburg: – te sve se prijavljuje austrijskoj policiji, te tamo se moli za žrtve, ne slavi se NDH i tako dalje i tome slično.
O Bože, dragi! E moj, Bože Vukušiću! Pa, zaboga, zar ne poznaješ Pusićku? Ti koji si bio u komisiji za istraživanje žrtava nakon Drugoga svjetskog rata. Pusićka nije u intelektualnoj zabludi! Ona i njoj slični znaju činjenice! Ali, činjenice ne žele prihvatiti.
Da želi prihvatiti činjenice, ne bi rekla da su svi oni koji su pobijeni krivi, samo što ta krivnja nije sudski dokazana. Ta i takva ne zaslužuje da joj se itko opravdava za bilo što! Njoj ne samo da nije emocionalno žao hrvatskih žrtvava, nego je ona potpuno hladna prema tim žrtvama, a, po svemu sudeći, njoj je i drago što su pobijeni. To je zlosretnica koja će umrijeti u pustoši svoga srca, kako je Vlado Gotovac rekao za oficire JNA. Uostalom, ne vidim nikakvu razliku između nje i agresorskih oficira t.zv. JNA.
Stoga se nitko nikada, ali baš nikada, ne treba zlu ispričavati, nego ga progoniti ili u boljem slučaju ignorirati!
Ante Šarac
