Današnje Evanđelje nam priča o Luki koji je očito izazvan dokazati Timoteju da je nauk, koji je Timoteju postao život, ispravan. Očito je Timotej u nekoj vrsti vjerske krize. Sumnja u ono što je čuo i po čemu želi živjeti. Timotej je jedan od mnogih učenika koji s odmakom vremena sumnja u sve ono što je čuo od drugih.
Prošlo je vrijeme od Isusova uskrsnuća, mnogi pričaju što su vidjeli, imamo stotine verzija, učenici se svađaju, tko bi znao je li sve to izmišljotina, bajka ili nešto sasvim drugo?
Luka je sudionik događaja, već je ostario. Sa svih strana mu stižu vijesti o ljudima koji pričaju različite verzije i time ubacuju svašta u ono što je on sam doživio i vidio. On je svjedok vjere i on mora Timoteju reći sve kako je bilo.
Iako star, luka uzima guščje pero, tintu i pergament te piše i zapisuje, nebi li sve to ostalo za buduće generacije.
Luka Timoteju svjedoči, on daje svoj pečat na događaje i pokušava umanjiti Timotejevu sumnju.
Drugi dio Evanđelja nam govori o Isusovm početku. Ništa posebno, Isus odrasta u Nazaretu, ide u sinagogu, naučava i sluša druge. Standardni način života jednog rabina u to vrijeme. Isus je Židov i rabin o dglave do pete, ali ne obični učitelj. On je pozvan i odabran biti Mesija.
Luka to lijepo opisuje, kronološki postavlja početak kako bi pokazao povezanost svega nakon tih početaka. Isus je u sinagogi, naučava kao i do sada, a onda otvara Pismo na određenom mjestu, slučajno i tumači ga.
Luka svjedoči o tom početku i potcrtava Isusovo poslanje u posebnom kontekstu tadašnjeg vremena.
Isus dolazi kao znak sirotinji, onaj koji će otvoriti oči, navijestiti Evanđelje jadnicima, sirotinji i bijednicima. On je početak godine milosrđa, izbavitlej iz nevolje i onaj koji donosi sreću i život.
Prekrasno je ovo Evanđelje za svakog tko sumnja u ispravnost vlastite vjere, za svakoga koga obuhvati sumnja i neodlučnost.
Luka nam govori u našem vrmenu. U vremenu beznađa i propadanja. Zar nije upravo vrijeme osiromašivanja? Upravo danas smo svjedoci globalističkog ugnjetavanja naroda, pogotovu sirotinje u trećem svijetu. Danas smo svjedoci sve većeg bogatstva malobrojnih i sve većeg siromaštva mnogih.
U takvoj situaciji je očekivana sumnja u Božju pravednost. Bog je očito zakunjao, zaboravio sirotinju i daje sve bogatašima, krivovjernicima i onima kojima do Boga nije stalo. Kao da nas je zaboravio i ostavio.
No, Luka nam kaže da ne posustamo. Luka je svjedok Iususvoog života i on svjedoči njegov poziv siromašnima i napuštenima. On je svjedok Iusovog pomazanja i govora onim akoje nitko više ne čuje.
Mi smo i u vlastitom životu često na rubu vjere, sumnjamo u ispravnost našeg djelovanja i čini nam se da bi bolje bilo ne vjerovati.
No, Luka nam veli da je Isus i vjera izvor radosti i sreće, budućnosti i nade, a ne izvor straha i kazne.
Možda smo se odmakli od vjere zbog života koji je bio brutalan? Možda više ne možemo niti moliti niti vjerovati jer nam se vjera čini promašenim alatom u svijetu egoizma.
Možda nam se vjera čini napornim katalogom kazni i propisa po kojima siromah čovjek na ovom svijetu mora samo patiti, a Bog se pobrinuo za bogate i nevjernike.
Sve to je mučilo i prve učenike, vjernike svih generacija, ali Luka nam veli da je on svjedok Isusovog života i psolanja siromasima.
Siromasi smo svi mi koji iskrena srca tražimo Iusovo pomazanje i radost vjere.
Isus nam donosi godinu milosti, a milost je radost, divno uživanje u sigurnosti Božje ljubavi.
Luka danas daje pečat svojeg iskustva i vjere na papir naših nada. On nam kaže da je sumnja normalna pojava, ali sumnja nije opravdana jer Isus je došao donijeti nam radost i divotu spasenja od siromaštva duhovnog i materijalnog.
Današnje Evanđelje je i znak našem narodu koji se nalazi na prekretnici. Luka nam kaže kako izgleda izlazak iz krize i siromaštva:
Samo vjerom i kroz vjeru.
Tekst: Vinko Vukadin
