Današnje Evanđelje nam pripovijeda o židovskoj svadbi, gostima, vinu i skoro pa sramoti za obitelj koja organizira svadbu.
Isus je prije par dana kršten. Ivan Krstitelj ga je već najavio, Isus je okupio par učenika i pozvan je na svadbu nekog bližeg rođaka. Na tu svadbu dolazi i njegova majka, braća i učenici.
Majčino ime se ne spominje, ali je jasno da se čitava obitelj uputila na rođačku svadbu u Kanu. Židovi su pravi majstori proslava i veselja, njihove svadbe su trajale nekoliko dana, a dobro vino, veselje i ples su sastavni dio obiteljskog druženja. Marija je vjerojatno spremila sve, Josip je darovao najbolje janje, djeca su spremna i sređena, sve kao i u drugim obiteljima.
Kad su se gosti raskomotili, popili podosta vina i naplesali, nastaje opasnost od sramoćenja. Ponestalo je vina. Prava sramota za mladoženju i njegovu obitelj. Marija, iako joj se ime ne spominje, je očito bliža rodica mladoženje jer se ona osjeća pozvanom nešto učiniti kako bi se izbjegla sramota zbog nedostatka vina. Zamislite obitelj i svadbu na kojoj nema ni dosta vina. Možda su mladenci bili sirotinja, al svejedno sramota im ne gine.
U toj poprilično lošoj situaciji Marija ima rješenje. Ona poziva svog sina ustranu i priča mu o problemu. Isus je ljut jer ga mater navodi na tanak led. On joj, neobično, ne kaže mama, nego samo ženo. Ženo što se ti petljaš u moje poslanje, nije moje vrijeme došlo.
Isus uopće nije ljuabzan prema materi, ljut je, ali i on zna da je za njegovu rodbinu sramota ako nestane vina, osim toga Marija ga je vjerojatno kumila da nešto učini, znala je da on to može. Isus i sam, po drugim pričama, voli dobro društvo, uživa u vinu i ljepotama života.
Možda mu je mater išla na živce, možda mu je bilo žao rođaka koji se ženi i njegove obitelji koja će se osramotiti pred uzvanicima. Židovska svadba bez vina, gadno. Kao da u hercegovačkim svatovima nestane pršuta. Isus se pokazuje kao pravi rođak. Pristaje na materino kumljenje i pomaže.
Današnje Evanđelje je jako zanimljivo u kontekstu života i uživanja u životu. Ovo Evanđelje je pravi naputak o uživanju u Božjim darovima života i veselja.
Marija je očito neka bliža rodica. Njoj je stalo do obitelji i ugleda, ona ne želi sramotu, ona pomaže i traži od sina da i on to učini.
Isus bi mogao moralizirati i materi reć da je bezvezno od vode praviti vino jer gosti su tak i tak već pripiti. Umjesto da još piju pametnije im je da ne piju, još će popadat s magaraca kad budu išli kući, osim toga pijani gosti su loš primjer djeci. Isus je mogao naći tisuću razloga i moralnih opravdanja zašto je bolje da nema više vina. Mogao je uzdignuti moralistički kažiprst i održat majci propovijed o suzdržavanju i askezi. No, on to ne čini. On ne moralizira, on uživa kao i drugi u veselju, pije i sam dobro vino, možda je i njemu žao što ga više nema.
Majka poznaje svoga sina i samo veli konobarima nek napune vrčeve za pranje vodom i neka čine sve što im Isus kaže.
Konobari se čude, ali odrade što im je rečeno.
Isus čini svoje prvo čudo, traži šutnju umjesto priče naveliko i naširoko, On spašava obitelj od sramote, čak štoviše, On mladenčevoj obitelji pomaže u dobivanju posebne pohvale kao čestiti ljudi koji najbolje vino donose na kraju kad su gosti pripiti.
Poruka koju bih ja danas isčitao iz prikrajka, s onog zadnjeg stola na židovskoj svadbi je sljedeća.
Svi mi smo pozvani biti na svadbi i veselju koje nam priređuje Bog, to je svadba života. Mi smo gosti koji smo pozvani uživati i veseliti se kao što se Isus veselio, pio i uživao sa svojom obitelji.
Bog nam daje doborga vina, užitka i sreće, On nam daruje život i ples, ali na nama je ne praviti se mutavi mai glumatati da je to nebitno, kao da svadba i veselje nisu za nas jer mi smo asketi koji u životu vide samo muku i jad.
Isus nas poziva na veselje i ples, nek budemo gosti koji cijene dobro vino,lijepo društvo i veselje. Veselje je dar Božji, to je odraz ljubavi i sreće, a dobro vino je simbol života. Ako nismo sposobni veseliti se, nismo sposobni ni shvaćati Božje darove i Njegovu ljubav. Bog nije namršteni psihopat s čirom na božanskom želudcu nego otac koji nas voli i poziva nas da uživamo u njegovim darovima.
Isus ne radi ništa sam. On ne radi od naše gozbe ego hokus pokus nego traži da mi najjprije napunimo vrčeve života svojom vodom, svojom voljom i svojim odlukama i radom.
Bog pomaže u najgorim situacijama, on katastrofu pretvara u sretni obrat i uspjeh, ali mi moramo napraviti svoj dio, moramo vrč vlastitog života ispuniti osmijehom, srećom i užitkom. Tek tada On nastupa i našem životu daje obrat.
Bez puno moraliziranja i dizanja kažiprsta.
Kažiprst dižu oni koji preziru sreću, ljubav, ples i veselje. Oni ga dižu jer mrze Božje darove, misleći za sebe da su pozvani umjesto Boga dijeliti lekcije o moralu i nepotrebi veselja.
Svakome ponestane vina u životu, ponestane volje, životnog veselja i smisla.
Koliko puta poželimo biti mrtvi, nestati i prestati plesati ples života? Jako često.
No, Bog nam dolazi kao rješenje. On će napuniti naše prazne vrčeve ako ga zamolimo i sami ako napravimo svoj dio. Bog nije cicija, nije moralizator i tip koji se veseli našoj nevolji.
Majka Isusa moli jer se brine, ali On zna kad je njegovo vrijeme, Isus od majke traži nek mu se ne petlja u posao, ali ne odbija učiniti svoj dio kako bi sve bilo u najboljem redu. On je dio obitelji, On je gost i rođak, On je onaj koji katastrofu i sramotu pretvara u uspjeh i slavu.
No, kako bi On to napravio mi moramo svoj vrč života ispuniti vjerom u Njega, vodom nade i djelima ljubavi.
Tada će naš život postati svadba i ples uz najbolje vino.
Ako mi sami odradimo svoj dio onda je Bog uvijek tu i od najgore životne situacije pravi fantastičnu priču o ljepoti života i sreći zaljubljenih kojima nikada ne će nestati vina sreće i plesa ljubavi.
Zato napunimo svaki dan vrč veseljem i učinimo ga svadbom punom plesa i dobrog vina.
Tekst: Vinko Vukadin