Po svemu sudeći, trebalo je čekati bolja vremena za izgradnju crkve. Fra Rufin Šilić, provincijal, piše 1970. u .Liber visitationis”: “Stanje zgrada. Crkva: krov slab, oluci slabi, vrata slaba. Sve vlaži. Plafon propada. Potrebno je najprije odstraniti vlagu, pa onda dalje … ” Takvo stanje zatekao je i fra Martin. No sva njegova nastojanja ostala su na pokušajima. I sam se čudi: “Konačno nakon mnogih odgađanja zbog nevremena sastao sam se sa župljanima i ostao razočaran radi uskogrudnosti u pitanju stare kuće, nove crkve i povišenja redovine … ” Tako piše u Kronici 22. 11. 1976. Fra Martin je bar otplatio dugove za novu kuću.
Početkom 1977. (9. 1.) fra Martin piše u Kroniku: “Bila je misa na borčanskom groblju s nakanom da Bog pomogne sa svoje strane da bi se crkva napravila. Nakon mise smo razgovarali, a Borčanci govore samo jedno, tj. da žele praviti novu crkvu na Pažarinama. Dobio sam kompliment: Svaka Vam čast što nas želite složiti, ali nitko nije uspio, pa nećete ni Vi.”
Crkva je čekala i dočekala nekog odlučnijeg – fra Petra Vlašića.
(kraj)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.