Nakon podužega vremena večeras smo posjetili prvu farmu koza u Mandinu Selu koju je u listopadu prošle godinu počeo graditi Ante Šarac.
Na izmuzištu smo ga zatekli, zajedno sa susjedom Dominikom Šumanovićem Mikom, koji mu je na ispomoći posljednja dva mjeseca. Posla je mnogo, u tijeku je i oranje njiva i njihovo zasijavanje djetelinsko travnom smjesom, tako da je svaka pomoć više nego dobrodošla. Naravno, tu je i pomoć ostalih članova obitelji, posebno oca Joze, koji je skoro cijeli dan na farmi.
Radni dan na ovoj farmi je dug, ispunjen svakodnevnim obvezama. Svakoga dana ustajanje je oko 5 sati (lijeganje oko 22 sata), da bi se nakon popijene jutarnje kave započelo s mužnjom, za što je potrebno oko dva sata (trenutno se muze 70-ak koza, a muze se, naravno, i navečer). Nakon mužnje stado se izvodi van, na ispašu, gdje provodi 2-3 sata svaki dan (do Čobanica i Kruga).
Ante mlijeko predaje mljekari Puđa u Livnu a zadovoljan je i dosadašnjom dinamikom plaćanja predanoga mlijeka.
Posla je mnogo a veliki su i financijski troškovi za pokretanje čitavoga ovoga projekta (od nule), no Ante je, kao i prvoga dana kad je s ovime krenuo, ostao čvrst u svojoj nakani da uspije. Uvjereni smo kako će, uz Božju pomoć, u tome sigurno i uspjeti i tako osigurati opstanak i ostanak sebi i svojoj obitelji na rodnoj grudi. Pokazao je j nama ostalima da se s radom može osigurati egzistencija i u ovako nesređenoj i nestabilnoj državi kakva je BiH. Samo treba raditi. I to puno.
Tekst i foto: Ivica Šarac