BARIŠA: Sigurna zemlja?

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

Štioci moji, ima li dana da u medijima ne pročitamo da je neko nekoga ubio, silovo, fizički napao, da je neko uhapšen zbog pljačke, kriminala…Događa se to u jednoj “sigurnoj zemlji”, kakvom je Đavlinović predstavlja. U toj sigurnoj zemlji desetak dana je neko plašio dicu postavljenim bombama po osnovnim i srednjim školama, čak i po vrtićima. Za nevirovat je da naše sigurnosne službe nisu pronašle takve zlotvore u roku od 24 sata. A kad nešto izgovoriš ili napišeš što je za njih nepoćudno, istog trena postaješ sumnjiv i dobivaš pratnju za proganjanje i zastrašivanje. Lažne bombe, štioci moji, po hrvackim školama siju oni koji su u Splitu na Hajdukovu stadionu ispisivali Hitlerove znakove. Hoće li konačno udbaši i kosovci u Ministarstvu unutarnjih poslova za nešto odgovarati, čuješ li najodgovorniji anemični Eurone? Zašto već jednog od njih ne smjeniš ili barem nekim drugim zamjeniš?

Je li sigurna zemlja koja je izgubila arbitražni spor pa mora mađarskom MOL-u isplatiti ni manje ni više nego 286 milijuna dolara, zemlja čiji ministar ovih dana s Mađarima obilazi naša naftna polja po Siriji; šta tu Mađari rade, ponavlja li se to opet slučaj Serenader?

Je li sigurna ona zemlja po kojoj danonoćno mogu nekažnjeno krstariti raznobojni probisvjeti, migranti i militanti a da im se ne zna ni broj, kao što se ne zna ni točan broj rišćana i janjičara koji su, kao mi nekad u Njemačkoj i Austriji, na tzv. privremenom radu u Hrvackoj.

Kako u sigurnoj zemlji tzv. Inicijativa mladih za ljudska prava može svojim jugočetničkim aktivnostima nekažnjeno klevetati Bljesak, Oluju, državu Hrvacku, Tomsonove pisme, uz strano i domaće financiranje; rugati se upozorenjima našeg Ministarstva branitelja da se po hrvackim svetinjama i braniteljima ne smije pljuvati. Do kada ćemo trpiti tu bagru i još k tome financirati novcima hrvackih poreznih obveznika, zna li itko? Kada će hrvacka vlast zabraniti toj hrvatomrzačkoj rulji da u sred naše metropole protuhrvacki orgija, na dan okupacije Zagreba, 8. svibnja, s nekakvim svojim trnjanskim krjesovima? Zašto se dinamovi i hajdukovi navijači nisu nedavno udružili, poslije utakmice Dinamo Hajduk, i fizički rastjerali te titoiste? Ljudi moji, jesmo li normalni kad tim otpacima od ljudi dopuštamo da već 12 godina pljuju po svemu što nam je sveto? Te bandite tribamo ušutkati svim mogućim sredstvima svi mi na najvišoj i na najnižoj obrazovnoj razini. Čujete li sveznadari, pametnjakovići i nastaše?

Je li sigurna država, je li hrvacka država ona koja španjolskim i austrijskim komitima dopušta da s naših spomen obilježja skidaju, obijaju hrvacke grbove? Drugačije bi Austrija danas izgledala da mnogi hrvacki vitezovi nisu izginuli za opstanak zajedničke nam države. A španjolski antikristi, nakon što su izvršili progon svojih mrtvih velikana, počeli su progoniti i naše velikane na njihovim grobljima ukopane. Brišući hrvacka nacionalna obilježja na njihovim grobovima, ponovo ih ubijaju. Znaju li koga je i zašto njihov kralj Filip IV odlikovo ordenom viteza Zlatnog runa 1647. godine? Odlikovao je našeg slavnog bana Nikolu Šubića Zrinskog VII zbog mnogobrojnih pobjeda nad Turcima. I takvog velikana pokvareni Austrijanci su ubili dok je bio u lovu na  zvjeri manje od njih.

Stvarno stanje u našoj Državi, štioci moji, možemo svaku večer čuti u televizijskim dnevnicima. Još da je istinu čuti na našoj hrvackoj televiziji. Nažalost, složit ćete se, da naša hrvacka televizija ni ne postoji, kao ni dnevne novine; imamo samo poneki portal i jedan jedini tjednik. Izgleda da ne samo mi, nego i cila Eunija, živi u vrimenu u kojem je manjak svjetionika, ljudi bližih Bogu, a višak onih kojima je jedini zakon u se na se i poda se.

Zar sigurna zemlja može biti ona za koju je poginulo 64% od ukupnog broja poginulih u HV-u a da su rođeni ili rodom iz BiH; da ne spominjem mrtve iz HVO-a. Nedovoljno se poštuje i cjeni ta činjenica u Zagrebu. Nisu dovoljne samo donacije za kulturno umjetničke priredbe, potrebno je i politički odvažno djelovati tako da hrvacki kandidat za člana Predsjedništva BiH može biti samo jedna osoba, a ne tri. Ako nije tako, onda je na djelu demonkracija a ne demokracija, prijatelji moji.

Državu Hrvacku posebno nesigurnom čine svojim djelovanjem ministar Runjo u obrazovanju, Đavlinović u sigurnosti i povjerenju, te Euron privilegijama koje je dao vlahosrbima. Njih trojica su svojim potezima opasno uzdrmali sigurnost države Hrvacke.

Reći ćete, štioci moji, da nije sve tako crno. Slažem se, ali kad malo dublje analiziramo njihove poteze, učini nam se kao da su poneko dobro dilo činili samo da bi zamaskirali zlodilo.

Htjeli ili ne htjeli, štioci moji, mi ćemo morati još više proraditi na otvaranju novih kazneno popravnih domova, zatvora, kaznionica, pa čak i ludnica, ako želimo biti sigurna zemlja, normalna Država za normalan narod.

Znam da se nekim mojim čitateljima neće svidjeti ovakva moja razmišljanja. Međutim, samo iz dobrih namjera cili život pišem. Shvatite već jednom, štioci moji, da naša vlast nije više naša nego jugočetnička. Jugočetnici su nam izvršili proboj u sve strukture hrvacke vlasti, od najnižih do najviših, i odlučuju o svemu bitnom. Nas državotvornih, domoljubnih i rodoljubnih Hrvata se više ništa ne pita. O nama odlučuju oni koji nam nikad nisu oprostili što smo im raskopali njihovu miljenicu i hraniteljicu, Jugicu. Probudimo se, trznimo se dok nam nije prekasno. Uzvratimo reakcijama na njihove akcije. Prestanimo se više čuditi tome što su nam napravili; jer dok se mi zaprepašteno čudimo njihovim postupcima, oni su nam već smislili novo zlo.

U ovom tvom svibnju misecu, Gospe draga, priteci nam u pomoć, priko svog Sina, da možemo i znamo činiti sve što triba da naša nesigurna zemlja postane zaista sigurna

Zagreb, 20. svibnja 2026.                                     B a r i š a

Odgovori