D A L E K O S E Ž N I S V I B A N J S K I I Z B O R I
Pita me telefonom pajdaš Ića: – Bariša, jesi li zadovoljan izborom novog pape, imenjak ti je?
Jesam, sad za sad, pajdašu. Da, imenjak mi je. I moje krsno ime, kao i tvog sina, kad se prevede s grčkog na rvacki znači lav. Osim toga, ja sam i rođen u znaku lava. Taj znak je i Kinezima svetinja: obvezno u znaku lava,zmaja, donose svoje petogodišnje planove razvitka države i nacije. Papu Lava 14. ne želim uspoređivati s njegovim prethodnikom; o njemu sam u nekoliko navrata u svojim tekstovima piso. I ne slažem se da se o mrtvima triba pisati sve najbolje, nego istinu, kao i o živima. Novi Papa, koji je izabran 8. svibnja 2025., djeluje smireno, odmjereno, biografski obrazovano i teološki pismeno. Čini mi se da nam baš takav papa danas triba. Ako je onakav kakvog naslućujem, neka dobro pazi ko ga služi, ko mu hranu sprema, ko mu čisti… da ne završi kao i onaj papa koji je , čini mi se, trajao samo 33 dana. Premda rodom iz SAD-a, romanskog je podrjetla i afirmirao se najviše, kao čovik i svećenik, radeći u Južnoj Americi kao misionar u državi Peru. Upozno je i vatikanske moćne strukture, što nije nebitno. Nadam se da je spozno i kroz koje budže „sotonin dim“ u Vatikan ulazi. Hvala Duvu koji nam je za Petrova nasljednika, a ne pape Franje, ovakvog papu na čelo Crkve postavio. S užitkom ću se moliti da mu Svemogući pomogne u služenju Bogu i narodu koji štuje Krista spasitelja i otkupitelja.
A rodijak Iko i kum Mate nisu me pitali jesam li sritan s izborom ovakvog pape, jer nam je svoj trojici izbor pape Lava bio toliko po volji da smo to, uz mezu, malo zalili i vinom u obližnjem restorančiću. Tom prigodom rodijak Iko me upita: – Za koga ćemo glasat na skorim izborima, Bariša, koga nam preporučaš?
Reko sam im obojici: – Glasajte za koga god oćete samo ne za ove koji su trenutno na vlasti u Zagrebu. Ova antizagrebačka, antirvacka, šoroševska banda mora otići u ropotarnicu otpada za sva vrimena. Nemojte samo ostati kod kuće na dan izbora, 18. svibnja 2025., i zaokružite manje zlo po vašoj procjeni. Izgleda da je postizborna koalicija neizbježna, pa se potrudite da i vaših kandidata bude u Skupštini grada Zagreba. Bradaševićeva ekipa u Zagrebu, kao i Žirafina sekta u Splitu, moraju biti izbačene iz rvacke vlasti jer im nije ništa što je rvacko sveto. Opet ponavljam: mora nas na izbore izići najmanje 60% od ukupnog biračkog tila da bi nas se nešto pitalo, da bi o nečemu odlučivali. Dvadeset do 30% slavena, jugoslavena, globalista, neokomunista i tzv. antifašista će sigurno izići na izbore i zaokružiti svoje. Zaokružimo i mi one koji su nam po svjetonazoru najbliži.
Ovaj dio teksta sam napiso prije naših izbora, a evo i moje postizborne analize.
Štioci moji, novu vlast u Zagrebu nisu izabrale samo njihove pristaše nego još više onih 500 tisuća Zagrepčana koji su ostali kod kuće, nisu tili iskoristiti svoje biračko pravo. Od oko 700 tisuća Zagrepčana s pravom glasa glasalo ih je samo 14%. Kako u to virovati kad znamo da i brojači glasova odlučuju o rezultatima izbora. Zar je moguće da je samo u jednoj od 17 tzv. zagrebačkih četvrti HDZ pobjedio. Ko su ti koji ne izlaze na izbore, zašto to čine, imaju li imalo političke pismenosti? Takvi nemaju pravo kritizirati izabranu vlast jer su je svojim nebiranjem oni birali. Kako ih nije motivirala naša prošlost? Ako ne znaju šta je bilo, kako veli Tomson, mogli su se raspitati; stariji znaju, mlađi slabo jer u školi uče premalo o rvackoj prošlosti, a nekad, nažalost, i iskrivljeno.
Da je svoju građansku dužnost izvršila ta polumilijunska masa ljudi Bradašević ne bi imao 135 tisuća glasova u Zagrebu, niti njegovi zastupnici u Gradskoj skupštini 122 tisuće glasova. Međutim, izlaznost na izbore nije bila velika po ciloj Rvackoj; samo u nekim, od 20 županija, izlaznost je bila malo veća od 50% od ukupnog broja birača.
Tako će Zagrebom i iduće četiri godine vladati SDPEŽEOVCI, sinovi onih koji su mog oca, kad se vraćao s Blajburga kroz Ilicu, vrilom vodom polivali, a puncu dva rebra s puščanom cjevi slomili. Oni i njihovi potomci su se drznuli i ove godine slaviti 8. svibnja 1945. kao dan oslobođenja Zagreba iako dobro znaju da su taj dan Zagreb okupirale Titine jugočetničke horde. Njihove tzv. Trnjanske krjesove, ako policija neće, iduće godine moramo spriječiti na sve moguće načine. Moramo početi sprečavati ozbiljno bujanje antihrvatstva i u Zagrebu i u Splitu.
Pitam se je li Euronova jugočetnička banda, namjerno, kao i prilikom izbora Milanovića, prepustila izbore, vlast, petokrakašima (Bernardiću, Kaliniću, Lovriću, Tomaševiću, Raspudićki) da bi Hermanov i Jonjićev rvacki pravac eliminirali? Građane se namjerno nije dovoljno medijski informiralo; koga i kako birati moglo se saznati samo preko interneta ali ne i preko tiska. Građanima se čak sugeriralo da su mjesni, lokalni, izbori nevažni. Nema izbora koji su nevažni. Ako već na državnoj razini nemamo pravu rvacku vlast, tribamo se boriti da je imamo barem na razini općina, gradova i županija. Ta vlast nije nimalo beznačajna.
Triba priznati, i poštivati to, da će HDZ, kakav je da je, i iduće četiri godine vladati najvećim dilom Rvacke. Međutim, valja reći istinu da to nije zasluga anemičnog i anacionalnog Eurona nego nacionalne svjesti rvackog naroda. Ta nacionalna svijest se, napokon, počela buditi i u donedavnim komitskim tvrđavama, Istri i Kvarneru. Hvala Bogu da je tako.
Još nije kasno da se u drugom izbornom krugu rješimo Bradaševića i Žirafe; bio bi to veliki uspjeh. Zagrepčani i Splićani probudite se dok je vrime.
Nažalost, štioci moji, bavljenje izborima u drugi plan je gurnulo komemoracije u 80-desetoj godini od titoističkog blajburškog masakra nad Rvatima koji su bili željni svoje države. Kako su vješto sinovi i unuci zlotvora, prikriveno, obilježavali zločine svojih otaca i didova. Oprosti im Bože iako su znali, iako znaju što čine.
Na sporedni kolosjek informiranja postavljeno je ovih dana, naravno – zbog važnosti izbora, i ustoličenje novog našeg pape Lava 14. Nadam se da nam, po svoj prilici razumni papa, neće to uzeti za zlo. Neka on moli za nas a mi ćemo za njega. Pomozi nam Bože, njemu, a i nama, kao i svoj našoj novoizabranoj vlasti da s Božijeg i rvackog pravca ne skrenemo.
Zagreb, 20. svibnja 2025. B a r i š a