Dvoje mladih s 25 godina su imali vjeru u ljubav i povjerenje u Boga, te jedno u drugo, te započinju svoj obiteljski život. Tadašnji župnik fra Ivan Boras vjenčao ih je 31.1.1955. godine. Svjedoci na vjenčanju su bili Tomo Zlomislić i Toma Rezo.
Dragi djede i bako, vi ste prije 60 godina postavili temelj svoje nove kuće, a ta kuća nije zidana od kamena i cigle, već od tijela, krvi i ljubavi. Ali ta tjelesna ljudska ljubav prožeta i uslišana Bogom, postala je božanska sveta ljubav koja je uvijek nova, jaka, mlada, potporna i vječna. Imali ste pred sobom praznu ploču, koju je trebalo ispisati, popuniti, ali čime i kako!? Sada vidite, vaša ploča je ispunjena vašom djecom, unučadi i praunučadi, što je jamstvo vaše, njihove i naše budućnosti. Vi ste nam panj, a mi smo ogranci i grane koje rastu na jednom stablu. To je stablo života.
Prekjučer, u pratnji svoje djece i unučadi nakon 60 godina braka došli su ponovo pred oltar. Svjesni smo da trebamo zajedno s vama proslaviti vašu obiteljsku i bračnu ljubav. Proslaviti ljepše i bolje nego što ste vi tada bili u mogućnosti.
Što reći nakon 60 godina zajedničkog života!?
Za primljene tjelesne i duševne darove od Gospodina, potrebno je reći jedno veliko HVALA BOGU ZA SVE! Zato u svoje ime i ime svih, a pogotovo vas dvoje kažem: „Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i ne zaboravljaj niti jednog dobročinstva Njegova. Hvala za primjer vjernosti u ljubav i Boga koji ste pokazali svima nama. Neka Gospodin u budućim danima još više bude uz vas. Živjeli do volje Božje, a onda neka Krist bude plaća i vječna nagrada koju je obećao svim svojim sljedbenicima.“
Tekst i foto: Mate Rezo