Bučići su danas samo zaselak u selu Mesihovini. Pa ipak se Bučići u sačuvanim vrelima spominju poimenice prije nego Mesihovina. Prvi ih imenom navodi biskup don Stjepan Blašković u izvještaju sa svoga pohoda 1735. godine. Isto ime namjesto Mesihovine koriste i biskup Bogdanović 1768. godine, pa čak i fra Petar Bakula u svom šematizmu iz 1867. godine. Držim da su biskupi i franjevci namjerno koristili ime Bučići namjesto Mesihovine jer je ime Mesihovina osmanskoga podrijetla: Mesihovinaje naime bila vlasništvo begova Mesihovića iz Vitine, pa je po njima dobila i ime.
Bukovica je danas sjedište istoimene župe. Prvi put se ime sela – doduše pod malo iskrivljenim oblikom – spominje 1575. godine. Pravoslavni metropolit Savatin činio je velika zla u Duvnu i Hercegovini. Na to su se pred turskim sudom žalili brojni katolici, a među njima se u sačuvanom sudskom spisu spominje i “knez Šimun, sin Grgurov,s plemićima iz Dobovice u Duvanjskoj nahiji.139Ta Dobovica je najvjerojatnije Bukovica, U ispravnom obliku ime je sela zabilježio fra Pavao Rovinjanin 1640. godine. Na svom pohodu bosanskim franjevcima fra Pavao je navratio u Bukovicu. Oduševio ga je za družni način života kakvim su živjeli katolici u Bukovici i drugim selima.”? Svi biskupi koji su poslije obilazili duvanjski kraj redovito spominju Bukovicu. Ponekad se u maticama kao ime sela bilježe i Anići, ali oni su zapravo samo jedan zaselak u Bukovici.
Cebara je dosta maleno selo u bukovičkoj župi. Prvi put ime sela u sačuvanim dokumentima donosi biskup Bogdanović 1768. godine. Tada je u selu bilo svega 46 katoličkih žitelja. Selo je kroz povijest bilo uglavnom pravoslavno.
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac