Za svojom zvijezdom

Iz ove doline

dižem pogled u visine

tražeći svoju zvijezdu

iako ne znam kolika je

kako treperi

ni u kojem je nebeskom redu

tražim je, velim,

jer slutim

da jedna pripada meni;

 

ne znam koja

možda neki znak moj nosi

možda ona poznaje me

ali voli da se skriva

ili zbilja ne vidi me

kao što i ja nju ne mogu da vidim

kroz krdo oblaka i mlazeve kiše

nit kroz zastore rasvjete gradske.

 

A u srcu noći

kad svijetli nebo

i kad trebao bih promatrati zvijezde izvan grada

ja spavam;

 

 

ujutro

kada probudim se

moja je zvijezda u cik bijele zore legla

i u san pala.

 

Kako onda da sretnemo se?

 

 Ante Šarac