Benedikt XVI. je misijom svog života smatrao poziv da bude Suradnik Istine. To načelo je vidljivo u svim njegovim tekstovima i životu. Bog poziva svakoga da bude suradnik Istine jer samo Istina oslobadja.
Na današnji dan, dan obnove hrvatske države, sjetimo se i preispitajmo našu spremnost i obvezu da budemo suradnici Istine, da svojim djelima, riječima i molitvom ustrajemo na otkrivanju istine o hrvatskoj državi i narodu koji je nakon stoljeća nesamostalnosti za neovisnu državu bio spreman i umrijeti, što su mnogi, čije grobove i danas otkrivamo po jamama, stvarno i učinili. Upravo na deseti travnja mi se sjećamo i najnovijih žrtava sa Kupresa. Zanimljiva “slučajnost”? Mažda ipak nije slučajno. Možda nas On poziva da na današnji dan molimo za istinu i oprost.
Istina je put Bogu, a Isus je Istina. U tom kontekstu je naša obveza ustrajno tražiti Istinu, ali antikrist sustavno širi neistinu. Čak i o onome čega smo i sami svjedoci. Zato je izrazito intrigantno još da mu mnogi vjeruju. Mnogi su naivni i vjeruju da zločinci i njigovi potomci, krvni i ideološki, o obnovi hrvatske države i njezinim stvarateljima ne širi laži nego koliko toliko objektivnu istinu. Komocija, naivnost ili glupost? Što je u pozadini?
Antikrist je i mudrijaš kad se radi o lijepo zvučećim obmanama pa nam postavlja stupice u koje upadamo, naivni i dobronamjerni.
Jedna takva stupica jeste da je hrvatska država nastala u Domovinskom ratu. Zvuči istinito, oslobadjajuće i okrenuto budućnosti, ali se upitajmo je li to stvarno tako.
Druga jeste da je bolje da se konačno okanemo ustaša i partizana i okrenemo se budućnosti.
Samo ukratko da promislimo o ove dvije zamke:
Kad je nastala hrvatska država? Uz malo promišljanja je jasno: hrvatska država je nastala davno prije nas, ustaša, partizana ili Domovinskog rata. Cilj ovakve obmane, koja zvuči domoljubno jest da bi definiranje najnovijeg oslobodjenja kao temelja hrvatske države, iako zvuči pametno i dobro, bilo utemeljeno na objektivnoj laži i bilo bi kradja naše povijesti. Nesvjesno ili svjesno mi sebe kao narod ukidamo. Bez obzira na različitost oba povijesna trenutka možemo slobodno reći da nije bilo NDH ne bi bilo ni današnje Republike Hrvatske. Zašto? Tisuće argumenata i kilometri logike ne će uništiti plan i želju da se prekine nit hrvatske državnosti, ali jedno ipak treba podcrtati: da nije bilo obnove ne bi bilo ni friške, snažne i požrtvovane želje za novom slobodom. Zahvaljujući strateški i planski provođenoj jugoslavenizaciji mi bismo u povijesnom odmaku nestali, ne bi bilo obiteljske pupčane veze s državnom idejom i vjere u slobodu koju su naši očevi i djedovi iskusili. Upravo ta pupčana veza u vjera su bili glavni kameni temeljci u obnovljenim temeljima koje su s krunicom oko vrata slagali branitelji u čitav narod.
Druga stupica zvuči isto tako pametno. U nju stupamo čvrstim koracima prosvijeljenih i pametnih, onih koji nisu ognjištari, okrenuti prošlosti i ideologijama. Mi stupamo zaneseni vlastitim odmakom od te mračne prošlosti i želimo drugima pokazati da smo pametni, načitani i nezaslijepljeni. Uvjereni smo i proglašavamo u svakoj radpravi da su nas navodno ustaše i partizani na isti način uništili, da nas spriječavaju da radimo na budućnosti. Zvuči opet mudro, realno, intelektualno i okrenuto napretku. No, uz malo analize shvatit ćemo da je to naivno i upravo suprotno onomu čemu težimo. Mi želimo budućnost izgradjenu na Istini i slobodni graditi bolji svijet. Kao i pojedinac tako i narod. No, zar čovjeku kojega muče problemi svaki psihoterapeut ne će preporučiti izravan susret s vlastitom prošlošću da bi mogao kreirati budućnost?
Isus nam preporučuje spoznaju prošlosti, grijeha i talenata i obraćanje Istini da bismo dobili novi život.
Izbjegavanje susreta s prošlošću je dakle i psihološki i vjerski gledano put u još veće probleme, a ne oslobodjenje. Lažni početak bez čišćenja je samoobmana, guranje smeća pod tepih, čir koji će kad tad izbiti.
Odbijanje susreta s prošlošću i traganje za istinom je prepuštanje vlastite sudbine u ruke onih koji su se zločinima izborili za poziciju iz koje oni tumače i diktiraju što je istina, što je dobro, a što loše. Izbjegavanjem potražnje za Istinom mi onima kojima je Istina najveća kazna i dalje dajemo odriješene ruke u održavanju plamena laži na životu.
Odbijanjem sudjelovanja u potražnji istine, radi komocije i intelektualne učmalosti, mi postajemo suradnici i potpornici laži. Kralj laži može se radovati jer mu je uspjelo pridobiti još jednog naivca koji se prsi svojom prosvijetljenošću koja dolazi od svjetlonoše tame.
Kao vjernici i domoljubi mi smo na današnji dan sjećanja pozvani biti suradnicima istine, bez straha i bez tabu tema. Pozvani smo tražiti, zahtijevati i provoditi potražnju istine o našoj povijesti.
Današnji dan, deseti travnja, važan dan hrvatske povijesti, nek nam bude poticaj da postanemo suradnicima Istine: riječima, djelima i molitvom za sve one koji su svoj život dali za hrvatsku državu, za sve one koji su izgubili živote zbog te države, ali i za sve one koji su tada učinili sve da ona nestane i za one koji i danas nastoje da se Istina zakopa u bespućima našeg krša, šuma i lagodnosti življenja bez promišljanja.
Vinko Vukadin
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.