Godinu dana nakon kupovine zemljišta, ,,fra Leonardo Rados otpoče s gradnjom župnog stana u mjestu Kongora.” Sigurno je da je glavni razlog sporog napredovanja gradnje bilo siromaštvo inestašica kod stanovništva na početku stoljeća. Ali bilo je i drugih, osobnih razloga: ,,Sve općine Lipa, Mandino Selo i Kongora otpoče(še), a Borčani se odaprše da nijednoga filira niesudoprinili.” Zanimljivo je reći da su se Borčanci ispočetka ustezali pomagati, jer su smatrali da sjedište župe treba biti u njihovu selu. S vremenom je to nestalo i izblijedilo. Danas Borčanci vole, pune svoju crkvu te je materijalno vrlo dobro, kao i ostali, pomažu.
Ipak je Starješinstvo (provincijal i biskup) donijelo odluku da sjedište župe bude Kongora, jer je Kongora u središtu područja koje župa obuhvaća.
Župna kuća bila je ozidana iste godine (1905.), ali ostala je nepokrivena punih 14 (!) godina ,,zbog rečene nenavidnosti župljana”, što — u krajnjem smislu — znači zbog nedostatka sredstava.Zgradu su gradili majstori — klesari iz Posušja.
Takva nepokrivena i neizgrađena kuća dočekala je i prvog kongorskog župnika fra Lazara Čolaka (r. 1868. na Ledincu, umro 1940. u Mostaru) kad je došao 1917. On je dobio zadatak od biskupaMišića da dovrši župnu kuću i da po mogućnosti počne s gradnjom crkve, ali to nije uspio. Čini se da nije uspio uspostaviti pravo suglasje sa župljanima. On je stanovao u selu, imao je jednu kolibicu kodRuškica kuće, a stao je i u Miše Malića kući. Hranio se tu. A misa se govorila po kućama. Bila je i kapela, di je sad pratarski stan, na vani… Pa onda i ugreblje nosio misu i govorilo se”. Dakle kad je bilo lijepo vrijeme, misu je slavio na otvorenom, jer je na Glavičicama imao mali ‘oltarić’.
Tekst: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Foto: Ivica Šarac