U POTRAZI ZA ZABORAVLJENOM REZIDENCIJOM SA CRKVICOM ROŠKO-DUVANJSKIH BISKUPA U ZASEOKU KRNJIN (ROŠKO POLJE)
Već prije sedamnaest godina kao prvi autor objavio sam spekulativnu hipotezu da se u srednjovjekovnom Roškom Polju nisu nalazile samo dvije u literaturi poznate crkve već tri. Ovim crticama predstavlja se hipoteza da se rezidencija sa crkvicom – kapelom srednjovjekovnih roško-duvanjskih biskupa nalazila u Krnjinu, zaseoku Roškog Polja.
Uvod
Godine 2008. tadašnji župnik Roškog Polja fra Marko Jukić zamolio me je da i ja napišem jedan članak vezan za povijest Roškog Polja kojega bi on uvrstio u monografiju koja se tada pripremala povodom 250 godišnjice osnivanja (konkretno obnavljanja) župe Roško Polje. Članak (“Kratka povijest prastarih crkava, župe i biskupije u Roškom Polju”) ipak nije uvrštena u monografiju jer se sa sadržajem nisu slagali “duvanjski stručnjaci” redakcijskog odbora. Budući da je fra. Jozo tražio ocjenu drugih povjesničara a koji su smatrali da ima smisla objaviti članak on je isti
objavio na službenoj internet stranici župe Roško Polje. Kada je 2010.godine preminuo fra. Jozo Jukić članak je uklonjen sa te stranice.
U protekla gotova dva desetljeća došao sam temeljem novih informacija i kritičkom analizom izvora do niza novih spoznaja koji sile na svojevrsnu reviziju svojedobno iznesenih pretpostavki. I dalje prihvaćam mišljenje cijenjenog
povjesničara Ante Škegre da je crkva sv. Ivana koja se nalazila na današnjem mjesnom groblju u Roškom Polju bila katedrala roško-duvanjskih biskupa, ali ne i njegovom pretpostavkom da su ti biskupi najvjerojatnije rezidirali u tamošnjem nekadašnjem benediktinskom samostanu u čijem sastavu je bila dotična crkva. Svojedobno sam, čini mi se kao prvi, spomenio i postojanje biskupske kući u Krnjinu.
U ovim skromnim crticama predstavljam hipotezu da je ta kuća najvjerojatnije bila biskupska rezidencija u čijem sastavu se nalazila i crkvica-kapela.
Ove crtice su samo sažetak opširnijeg stručnog članka a namijenjene su širem krugu čitatelja. Stoga se u ovoj skraćenoj verziji ne navode fusnote i izvori. Opširna verzija stručnog članka biti će, ako Bog da, uskoro objavljena na mome blogu “Principes Chroatorum”.
Zaboravljeni benediktinski samostan sv. Ivana u Roškom Polju i njegova rezidencija ili preseljenje u Bukovu Goru prije 1370.
Prema izvještaju biskupa Bartula Kačića-Žarkovića Sv. Stolici iz 1630.godine crkva u Roškom Polju je tada još bila u funkciji. Ovaj biskup ne spominje postojanje samostana. Kada je biskup fra. Marijan Lišnjić pohađao Roško Polje (1670./71.) naišao je na ruševine tamošnje crkve sv. Ivana Krstitelja što znači da je crkva stradala u Kandijskom ratu (1645. – 1669.). Ali biskup Lišnjić također otkriva i to da je crkva izvorno bila sastavni dio nekadašnjeg tamošnjeg benediktinskog samostana sv. Ivana te da se temeljima samostana jedva nadziru tragovi. Ovo je jedini izvor u kojemu se spominje nekadašnji benediktinski samostan u Roškom Polju.
To i činjenica da biskup za taj nekadašnji benediktinski samostan, za razliku od nedavno porušene crkve, navodi da su mu se jedva nadzirali tragovi, sili na zaključak da samostan nije stradao u turskim ratovima već da su ga benediktinci napustili prije pojave Osmanlija. Time više jer se sjećanje na taj samostan nije zadražalo u kolektivnom sjećanju mještana i topinima Roškog polja poput “Manastirine”, “Opatija/Opaćak” i sličnih.
Čini se da su benediktinici prije 1370. napustili svoj samostan u podnožju Zavelima u Roškom Polju te da su se preselili u svoj novi samostan u Bukovu Goru. No, moguće je i to da su roškopoljski benediktinci u Bukovoj Gori imali samo rezidenciju odnosno hospicij. U svakom slučaju jedini drugi izvor (osim onoga biskupa Lišnjića) koji svjedoči o prisutnosti benediktinaca u duvanjskom kraju, konkretno sjevernozapadno od sela Bukova gora, potječe iz 1370. Tamo su na toponimu indikativnog naziva “Ma(na)stirna” kraj današnjeg jezera naleze vidljivi ostatci, sudeći po svemu, benediktinskog samostana sa mlinom, na što je već 1981. upozorio vrijedni don. Ilija Drmić. Tamo su nađeni i ostatci ranokršćanske bazilike i jedinstveni nalaz križeva – fibula iz srednjovjekovne nekropole na Gradini (Višila). Nedaleko u blizini Kolakovih staja ima toponim “Namastir” (možda iskrivljeno Manastir?). Tamo se uz prapovijesne gromile nailazi i na zidine koje bi se (na što me je upozorio mještanin, ljubitelj povijesti V.Lj.) možda mogle datirati u 12. stoljeće. Moguće su benediktinci iz Bukove Gore tamo imali svoje staje.
Prema tome se čini opravdanim zaključiti da je benediktinsko obitavalište u Roškom Polju već prije 1370. bilo trošno i napušteno te prepušteno zubu vremena tako da su mu se 1670. jedva nadzirali tragovi. Iz toga i činjenice da su mu se oko 1670. jedva nadzirali tragovi slijedi zaključak da taj samostan nije mogao služiti kao rezidencija roško-duvanjskim biskupima čiji prvi biskup se u izvorima javlja oko 1380. – 1392. u osobi biskupa fra Matije.
Do danas nepoznata biskupska kuća sa crkvicom u zaseoku Krnjin
Apsolutno prihvaćam tezu veoma cijenjenog povjesničara Ante Škegre da se sjedište, katedrala i kaptol roško-duvanjskih biskupa jedino moglo nalaziti u Roškom Polju, iznad kojeg se podiže značajni srednjovjekovni grad, a ispod njega podgrađe. Roško Polje je nesporno bilo jedino urbano mjesto te kulturni, duhovno, upravni i vojnički centar šireg duvanjskog kraja. Ali iz već navedenih i drugih razloga isključujem mogućnost da je tamošnji nekadašnji benediktinski samostan roško-duvanjskim biskupima služio kao rezidencija.
Iz izvještaja makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz godine 1735. se može isčitati da se biskupska kuća koju su još koristili njegovi prethodnici Bartul Kačić-Žarković (1572. – 1645) i Marijan Lišnjić (1609. – 1686.) nalazila u zaseoku Krnjin. Biskup Blašković 1735. navodi da je ta kuća u rušnom stanju. Očito je ona stradala i porušena do temelja u Kandijskom ratu između 1655. i 1658. Naime, Kongregacija za širenje vjere novoimenovanom duvanjskom biskupu Michaelu Jahnnu 1658. nalaže da ode u sjedište svoje biskupije (nesporno Roško Polje) unatoč činjenici da je sjedište (residenza) razoreno. Trebalo bi biti nesporno da je razorena nedavno, dakle na samome početku Kandijskog rata 1655. Gotovo apsolutno se može isključiti da seizmeđu 1655. i 1658.godine u razorenoj rezidenciji krije nekadašnji benediktinski samostan, od kojega su se desetak godina kasnije (1670.) jedva nadzirali tragovi, već da je riječ o nekom drugom objektu u Roškom Polju koji je služio kao biskupska rezidencija.
Rečeno je da se iz izvještaja makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz godine1735. može isčitati da se biskupska kuća koju su još koristili njegovi predhodnici Bartul Kačić-Žarković (1572. – 1645) i Marijan Lišnjić (1609. – 1686.) nalazila u zaseoku Krnjin. Stoga se vijest Kongregacija za širenje vjere iz 1658. da je razorena rezidencija roško-duvanjskih biskupa može odnositi samo na kuću-rezidenciju u Krnjinu o kojoj svjedoči biskup Blašković. Kuća-rezidencija u Krnjinu očito na početku Kandijskog rata nije uništena do temelja te je popravljena jer ju je koristio i nasljednik biskupa Jahnna, Marijan Lišnjić, ali je pedesetak godina kasnije za vrijeme biskupa Blaškovića već bila samo ruševina.
Ne bi trebalo dvojiti da se u sastavu biskupske rezidencije u Krnjinu, kao u ili uz sve ostale rezidencije, nalazila crkvica ili bar kapelica. Da je u zaseoku Krnjinu postojala i crkvica/kapela svjedoči ausrijski specijalni zemljovid objavljen 1885. Na njemu su u Roškom Polju zabilježena tri sakralna objekta: crkva u selu koja je sagrađena 1858. na mjesut današnje župne crkve, crkva na mjesnom groblju čija gradnja je započela 1871. te do danas nepoznata crkvica u Krnjinu kojoj su se u vremenu nastanka zemljovida 1885. očito nadzirali samo temelji. Smatram da se ta
crkvica/kapela nalazila u sastavu biskupske kuće/rezidencije te da im se temelji rezidencije i crkvice prema predmetnom zemljovidu imaju tražiti u zoni Mašete –Lopata.
Na lokalitetu Mašete su dva prapovjesna tumulusa na kojima se nalazi i srednjovjekovna nekropola sa 18 stečaka. Premda se u stručnoj literaturi čita da su bez ukrasa tome nije tako, jer se na nekima ukresan križ i drugi simboli. Prijatelj i mještanih B.Š. upozorio je da bi trebalo obratiti pažnju na onaj stečak na kojem je vidljivo da su mu rubovi djelomično odlomljeni jer izgleda poput sarkofaga ili pak poklopca istog.
Konačno još preostaje pokušati dati odgovor na pitanje gdje se je nalazio kaptol roško-duvanjske biskupije. Ne tvrdim ali slutim da se temelji kaptola najvjerojatnije imaju tražiti u podgrađu Roga, možda u zoni Livački put – Peraguše. O kaptolu možda drugom prilikom više.
Poljica Imotska, 23.listopada 2025. na spomendan sv. Ivana Kapistrana
Ivan Lozo
