Poštovanje,
dopustite da se kratko predstavim. Rođen sam 1955. u imotskim Poljicima, a od malih nogu sam živio u Njemačkoj, gdje sam radni vijek proveo kao sudski tumač i pravni referent. Već desetljećima iz hobija intenzivno proučavam povijest Imotske krajine, ali i duvanjske – fokusiran na grad Rog i duvanjske župane Semkoviće- ne samo poradi toga što sam roški zet, već što je Roško Polje bilo jedino urbano mjesto duvanjskog kraja, a grad Rog i tamošnji benediktinski samostan administarativni i duhovni centar šireg duvanjskog kraja. Imam niz pripremljeni članaka (mada na manjkavom hrvatskom jeziku / sudbina onih koji ni dana nisu pohađali nastavu na hrvatskom jeziku) vezanih za srednjovjekovnu povijest Duvna. Nekoliko mojih članaka je do sada objavljeno. (“NOVI IZVORI O PROUČAVANJU POVIJESTI SELA VINICE-TG”, portal Tomislavnews; “PRASTARA ŽUPA POLJICA – MAJKA, A NE KĆI ŽUPE PODBABLJE 1585.-1725” portal Podbablje; “OSVRT NA POSLJEDNE DANE KRALJA STJEPANA TOMAŠEVIĆA” portal IMOart)
Prateći Vaš portal uočio sam da ste jedan od rijetkih lokalnih portala koji objavljuje i povjesne teme. Eto, nudim Vam, naravno besplatno! nekoliko članaka vezanih za srednjovjekovno Duvno. Kao prvi članak Vam šaljem odgodnetanje zagonetke u defteru 1477. spomenute tvrđave imenom Rog koja veze nema sa istoimenim duvanjskim gradom. Ako držite da je za objavu objavite, ako ne bacite članak u kantu za smeće.
Koeln-Poljica Imotska 21.01.2018.
Pozdrav, Ivan Lozo
***
Do danas su u historiografiji poznate dvije tvrđave imenom Rog. Manja na rijeci Krki pokraj Skradina i veći u duvanjskom selu Roško Polje. U osmanlijskom defteru (porezno-katastraski popisi) dovršenom 1477. godine spominje se tvrđava Rog i njezin dizdar. Dok se u literaturi jednoglasno drži da ovaj defter spominje duvanjski grad ja tu mogućnost apsolutno isključujem. Nastupam sa tezom da se u predmetnom izvoru ne spominje Rog u Duvnu, već jedna do danas ne ubicirana istoimena tvrđava u istočnoj Hercegovini. Ove skromne crtice su doduše samo uvod u ozbiljniji članak u kojem ću nastojati povijest srednjovjekovnog duvanjskog grada Roga prikazati u još neviđenom svjetlu.
Tko tvrdi da se u defteru iz godine 1477. spominje duvanjska tvrđavu Rog najprije mora dokazati da je on tada bio pod osmanskom vlasti. Takav izvor ne postoji, odnosno nije poznat. Nasuprot, u priopćenju hrvatskoga bana iz godine 1522. čita se da su Turci grad Rog u Duvnu zauseli nakon 1490. godine (Ljudevit Thalloczy, “Povijest (Banovine – grada i varoši) Jajca 1450. – 1527.”, Zagreb 1916., str. 294. – 300.). Mirovnim ugovorom iz godine 1503. i formalno je prepušta Turskom carstvu.
Već slijedom rećenog se iz u predmetnom defteru spomenute tvrđave Rog ne može kriti istoimeni duvanjski grad. Takvo povezivanje izključuje i sami defter koji tvrđavu Rog izričito smještava u nahiju Blagaj (Ahmed S. Aličić, “Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina 1475.-1477.”, Sarajevo 1985., str. 152., 419.,) Ovaj dragocjenjeni podatak su dosadašnji autori ignorirali i silovanjem izvora povezali sa njima poznatim istoimenim duvanjskim srednjovjekovnim gradom.
Kada se zna da su nahije bile najmanje upravne jedinice jednog kompaktnog, međusobno povezanog teritorija, te da se nahija Blagaj sa sjedištem na izvoru Bune tada prostirala od sela Gnojnice kod Mostara do Počitelja, te od Neretve do sela Dabrice kod Stoca odnosno Kokorina kod Nevesinja postaje jasno da se 1477g. Spomenuta tvrđave Rog nahije Blagaj mogla nalaziti isključivo na tome teritoriju. U literaturi se na području tadašnje nahije Blagaj osim samoga Blagaja spominju jos tri utvrde: Bivoje Brdo (općina Čapljina), Koštun u selu Dabrice (općina Berkovići u tzv. Republici Srpskoj) i Trijebanj (općina Stolac). Nameće se zaključaj da se jedna od njih ili 1477.g. spominje imenom Rog. Najvjerojatnije je rijeć od Koštunu ili pak jednoj danas nepoznatoj utvrdi sa prostora kojega je 1477.g. obuhvačala nahija Blagaj. Ni najmanje ne začuđuje da se dolaskom Osmanlija pojedine tvrđave-gradovi privremeno javljaju novim imenima (Prusac – Biograd /Akhisar; Glamoč – Belgrad ; Dbar – Borovac/Buksovac; Ćava – Buzin i.t.d.) .
Duvanjska tvrđava Rog inpozantnih dimenzija (130 x 40 m) koja sa svojim podgrađem te dvije snažne kule od kojih je jugoistočna bila preko 20 m visoka i imala vanjski prečnik oko 15 m i svojim podgrađem oko lokacije ispod nje, zvane Mlakva, i zaboravljenim benediktinskim samostanom oko današnje grobne crkve sv. Ivana ulazi u red hrvatsko-humskih srednjovjekovnih gradova srednje veličine još čeka svoga povjesničara. Sa ovoga mjesta samo toliko: Godine 1513. došao je u Dubrovnik “Gregorius Cherchich Bosnensis de Rog” – Grgur (čovik) hercega bosanskog sa Roga da podigne dohodak za hercega Balšu Vladislavića, unuka hercega Stipana Vukčića Kosače. Zapadnohercegovački Rog je tek mirovnim ugvorom 1503.g. prepušten turskom caru, a faktički te nakon 1513.g. što dokazuje pojava Grgura od Roga u službi hercega Balše. Balša je bio unuk hercega Stjepana i sinovac najmlađeg hercegova sina Stjepana, poznatijeg kao Ahmed paša Hercegović, velikog vezira i sultanova zeta. Ahmed paša je, sudeći po svemu, bio zaštitnik svoga sinavca hercega Balše i njegovih ljudi poput Grgura od Roga. Upada u oči da se tek nakon smrti Stjepana-Ahmeda Hecegovića (1518.g.) prvi put 1519.g. spominje turska posada u duvanjskom gradu Rogu.
Poljica Imotska, 21.01.2018.
Ivan Lozo
NAPOMENA: Stavovi objavljeni u tekstu nisu nužno ni stavovi redakcije.
