Rijeke vjernika slile su se iz oba smjera prema Seonici, u koju je daleke 1806. godine preneseno sjedište drevne župe Duvno. Ta će župa 1828. godine biti podijeljena na dva dijela: Duvno – Seonica i Mokronoge (kasnije Županjac, Duvno, Tomislavgrad); potom se 1845. odcijepila župa Rakitno, 1880. župa Bukovica, a 1917. župa Kongora.
Prije svete mise u ophodu crkvenim dvorištem prošla je procesija na čelu s kipom zaštitnice ove župe – Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo ili u narodu još poznatijega Velike Gospe. Litanije je i ove godine predmolio fra Gabrijel Mioč, kao i evanđelje pjevao na njemu svojstven način:
Nakon pozdravne riječi župnika fra Sretana Ćurčića koji se uistinu potrudio oko organizacije ovoga blagdana (devetnica i središnja proslava), sveto misno slavlje predslavio je biskup u miru, mons. Želimir Puljić. Jako lijepo i sadržajno je propovijedao a možete propovijed poslušati ispod:
Pod misom je skladno pjevao seonički župni zbor a nakon svete mise zapjevale su se pučke pjesme i zaigralo narodno kolo i još dodatno uljepšalo ionalo lijepu proslavu.
Ovo je dan kada se svi Duvnjaci koji mogu vraćaju makar na kratko u svoj rodni kraj kako bi bili na ovoj svetoj misi i sa svojim pukom. I tako će biti i dalje. Bogu hvala!
