TAJNA, OTAJSTVO ILI MISTERIJ?

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

   Premda se u filozofskoj i teološkoj literaturi tajna i misterij razlikuju i značenjski razgraničuju, u hrvatskom prijevodu liturgijskih tekstova nema riječi misterij a tajna i otajstvo se naizmjence upotrebljavaju kao da su istoznačnice. Tako se latinska sintagma mysterium fidei čas prevodi kao tajna vjere, čas kao otajstvo. Da bismo odgovorili na pitanje sadržano u naslovu ovog članka, valja nam najprije razmotriti pojam tajne i pojam misterija i značenjski ih razlučiti jedan od drugoga. U latinskome jeziku jasno se razgraničuje pojam tajne (secretum) od pojma misterij (mysterium, prema grčkomu mysterion), što je vidljivo iz navedene sintagme. Petrarca je napisao djelo na latinskome koje nosi naslov Secretum meum (Moja tajna), a ne Mysterium meum (Moj misterij). Što je dakle tajna a što misterij?

   Malo je tko tako duboko i nijansirano proniknuo u tu razliku između tajne i misterija kao što je to učinio Gabriel Marcel, francuski egzistencijalist kršćanskog nadahnuća. On kaže da se tajna može saopćiti, prikriti, ali se u nju može i provaliti. Misterij se ne može ni prikriti, ni saopćiti, niti se u nj može provaliti. On je poput zida koji se ispred nas isriječio pa u njemu možemo samo sudjelovati. Marcel razlikuje više aspekata misterija, ontološki mistrij (misterij stvari i bića), misterij postojanja i religijski misterij.

   Dakle, u hrvatskim liturgijskim tekstovima trebalo bi jasno razgraničiti spomenuta dva pojma, a u upotrebi ujednačiti precizno nazivlje. Ako zbog stanovita jezičnog čistunstva, ovdje štetna, izostavimo riječ misterij, tada bi riječ tajna i riječ otajstvo (misterij) trebale poprimiti primjerena i precizna značenja. Tada bi latinska sintagma mysterium fidei u hrvatskom prijevodu mogla glasiti samo otajstvo vjere. Pa ako uklonimo krivu upotrebu genitiva umjesto pridjeva, sintagma bi glasila vjersko otajstvo, kao što sintagma regnum caelorum u hrvatskom prijevodu glasi kraljevstvo nebesko, a ne kraljevstvo nebesa, kao što je to doslovno prevodio Katančić!

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac