U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u nedjelju 29. lipnja 2025., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić sveti red prezbiterarta podijelio je petorici kandidata među kojima su trojica članovi naše Provincije: fra Robert Cvitanović iz Župe sv. Petra i Pavla – Mostar; fra Antonio Petric iz Župe Bezgrešnog Začeća BDM – Posušje i fra Josip Stanić iz Župe sv. Mihovila Arkanđela – Duvno. Za Mostarsko-duvanjsku biskupiju zaređeni su don Mate Galić iz Župe sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac i don Ivan Martić iz Župe sv. Franje Asiškog – Čapljina.
Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave mons. Aldi Cavalliju, apostolskome vizitatoru za župu Međugorje, mons. Petru Rajiču, apostolskom nunciju za Italiju i San Marino, našem provincijalu fra Jozi Grbešu, kandidatima za sveti red prezbiterata te svima prisutnima.
U homiliji, biskup Petar, tumačeći čitanja koja donosi liturgija Crkve o svetkovini apostolskih prvaka ređenicima je poručio: Okupljeni u ovom zajedništvu vjere ne bismo smjeli zaboraviti jedan ključan detalj: Petar nije oslobođen sâm. Molitva Crkve, molitva zajednice Gospodinove bila je uz njega. Dragi kandidati za sv. Red prezbiterata, poruka je to svima nama: nećete moći nositi svoj križ ako ne budete ljudi molitve. Svećeništvo bez molitve postaje suha služba, često umorni aktivizam i rutina. Stoga, za svećenika molitva nije nepotrebni suvišak, nego disanje svećeničkog života. U molitvi se oblikuje svećenik. Danas vas molitva Crkve rađa za ovo poslanje. Ona vas danas izdiže iz svagdašnjeg u ono posvećeno. I nikada ne zaboravite da je molitva temelj vašeg djelovanja. Svećenik koji moli, živi. Svećenik koji ne moli, postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja. (…) Jer kada sve utihne, kada vas narod ne razumije, kada se plodovi rada ne vide, kad se pojave neuspjesi, ostaje samo jedna sigurnost: Bog. On stoji uz vas. On vam daje snagu. Jer, vi ste pomazanici Gospodnji i Duh je Gospodnji na vama. On je vaša snaga. (…)
Svećeničko služenje nije sprint, to je duga trka, ponekad i protiv vjetra, s umorom u nogama i srcu. Pavao to naziva „bojem“, duhovnim bojem u kojem svećenik često mora stajati sam, bez priznanja, bez pljeska, ali s pogledom uprtim u Onoga koji ga je pozvao.
Doći će kušnje. Doći će dani kad ćete sumnjati jeste li išta promijenili. Bit će trenutaka kad ćete osjećati da ste sami, a ipak, baš tada, bit ćete najbliži Kristu. Doći će razočaranja, padovi, pitanja bez odgovora. Bit će izazova u čistoći, u poslušnosti, u vjeri. Možda će doći dani kad ćete u svome srcu naići na pitanje: „Čemu sve ovo?“ I zato danas, kad budete prostri po tlu, dok klečite i dok vam se polažu ruke, ne sanjajte idealni život, ni popularnost, ni sigurnost. Prigrlite Kristov križ, jer u njemu je snaga. I molite da vam Gospodin uvijek stoji uz vas, jer tada ništa nije izgubljeno. Danas, dok vas redimo za prezbitere Crkve, ne postajete usamljeni djelatnici. Pozvani ste biti dio prezbiterija, svećeničkog bratstva. Nećete biti zaređeni za sebe, ni za vlastiti stil, ni za privatnu viziju Crkve. Pozvani ste graditi zajedništvo, jer biti svećenik znači pripadati najprije Kristu, ali i jedni drugima. Naša mjesna Crkva, nažalost, još uvijek nosi rane, rane razjedinjenosti, rane nepovjerenja, rane između zajednica i hijerarhije, između naroda i pastira. Vas, dragi ređenici, Crkva ne poziva da te rane produbljujete, nego da ih liječite. A nećete ih moći liječiti ako ne budete ljudi jedinstva. Prezbiterij ne smije biti podijeljen u tabore, svećenik ne pripada nikakvoj „struji“, nego Kristu. Jedinstvo ne znači da svi mislimo isto, ali znači da svi volimo isto: Krista, njegovo otajstveno tijelo – Crkvu i vjeru i baštinu te iste Crkve.
Nakon homilije uslidio je obred svećeničkog ređenja. Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor Marija i zbor Sv. Cecilija iz župe sv. Petra i Pavla, dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju g. Drage Solde.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio generalni vikar don Nikola Menalo i provincijal fra Jozo Grbeš čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju te da nikada ne zaborave biti zahvalni Kristovi svećenici. Potom je biskup Petar čestitao svim prisutnim svećenicima koji na svetkovinu svetih Petra i Pavla slave obljetnicu svoga ređenja.
Po završetku misnoga slavlja bratsko druženje nastavilo se u prostorijama Katedrale.
Izvor: franjevci.info
