Kada sam imao šest godina s dječacima iz susjedstva penjao sam se na Gredu. Sjedili smo baš na onome mjestu gdje su se na samome vrhu spajale kamena ploča Gruda i Greda i promatrali polje sve do njegova završetka, tamo negdje u donjim selima. Promatrajući njive i livade, rijeku Drinu i okolna brda, mislio sam da je to zapravo cijeli svijet. Pitajući starije o tomu, neuvjerljivo su odgovarali da jest, a ako postoji još neki svijet iza brdâ, da i nije značajno veći od našega polja. Znači, cijeli svijet veličine dva duvanjska polja!? No, nismo se više vraćali na tu temu; jednostavno smo živjeli u svom svijetu, u raskoši dječje mašte…
Iako ima samo šest godina, portal Mandino Selo izgleda zrelije od svoje dobi. Svoju zrelost može zahvaliti dvojici urednika entuzijasta, mladih ljudi, Ivici i Slavku. Naravno, i brojnim suradnicima: neposrednim i posrednim, stalnim i povremenim. Svaki tekst koji se pojavi na tom malom portalu – velik je. Velik je, jer je važan. Važan je za sve one koji žive dolje u zavičaju, kao i za one koji su ponikli u zavičaju, a žive na raznim točkama širom ovoga šarenoga i prilično dramatičnoga svijeta. Bilo da je riječ o proboju nove ceste, obnovi starih cesta, vanjskoj rasvjeti, vodnom crpilištu, vjerskoj temi, crkvenim događanjima, nacionalno važnoj temi, temama iz Domovinskog obrambenoga rata, povijesnoj i kulturnoj baštini, postanku i nestanku naših prezimena, zemljopisnih naziva, o rođenju djeteta, vjenčanju, smrti, te o fotografijama koje na svoj način pripovijedaju o prošlosti i sadašnjosti – sve je to važno. Dakle, nije sve što je malo- malo, niti sve što je veliko – veliko!
Portal je onomad i izgledom unaprijeđen, postao je pregledniji, teme su se još više proširile, pa bi, po mom mišljenju, trebalo nastaviti u nepromijenjenom sadržajnom i vizualnom konceptu.
Na kraju, čini mi se, da bi mnogima bilo teško bez portala, a portalu nemoguće bez imena Mandino Selo. Portal se potpuno identificirao s imenom sela, pa je to dvoje neodvojivo! Stoga, čestitajući šesti rođendan osnivačima, održavateljima i podržavateljima portala, prilažem i prigodnu pjesmu o našemu selu:
MANDINO SELO
Selo lijepo,
najljepše,
najduže
i najšire:
prostrto od Gradine do Gradine,
dolje se širi u polje,
gore (vlasnički) na Ljubušu našu.
Carstvo prostora
kojim, nažalost, odzvanja
tanašan
dječjeg plača zvuk.
Mandino Selo –
prirodna ljepost,
usnula ljepota
za sanjare
stare
i mlade
i daleke
a tako bliske
rodnome kraju,
zavičaju svome.
Tekst: Ante Šarac