Mjesto da pliva u morima i rijekama
širom svijeta,
kao što pošteni raci čine,
on se na kopno imenom prebacio,
ukotvio u ljudsko tkivo
i s vremena na vrijeme
svrdlat počne, tako tiho,
da ga ni najtananije ljudske duše
osjetiti ne mogu.
Liječnici, ako na vrijeme
radikalno ne odrežu,
ostaje im da ga drugim mjerama
samo nakratko uspavaju.
Kad se ponovno probudi,
a vazda se on po drugi put budi,
zadnji udarac zada
i stvar dovrši do kraja.
Kada bi čovjek znao,
kada bi mogao znati,
gdje i kada se
nastani u tijelu
ta nakupina rugobe,
nakaza od nakupine,
jače bi se s njim,
čini se,
mogao obračunati
no cijela današnja medicina…
Tekst: Ante Šarac