Ako bi se dogodilo iz bilo kojeg razloga da jedna obitelj nije uspjela naći suveznika u kršćanskom dijelu Sela tada se u suvezluk ulazilo i s nekim od roda Dilavera. Šimun Jurin je nekoliko godina bio u suvezluku sa Mauharemom Dilaverom – Džinićem. Po pričanju Šimunovu nikada nije bilo nikakvih problema, unatoč razlikama u vjeri i običajima dvaju naroda. Evo nekih zgoda o suvezluku Šimuna i Džinića.
Donijela Markuša ručak oračima na njivu. Po običaju prije ručka Šimun se križa i kratko moli, a Muharemova žena govori Bismila (pravo značenje može se dobiti ako se sjetimo kršćanskog izraza: Misusovo= u ime Isusovo!) što po prilici znači: Bože, pomozi i blagoslovi. Markuša i Šimun ne znajući značenje riječi stanu ju nagovarati: «Samo ti jidi, kako ne smiš». Tek nakon kraćeg razgovora Markuša i Šimun su shvatili značenje izraza Bismila.
Evo još jedne. Oralo se na Šimunovoj njivi i Markuša je donijela pitu za ručak. Kako se tada pita pekla u okrugloj tepsiji i svaka stopanjica bi ju prerezala na pola, pa još jedanput na pola. Sve to izgledalo je kao da je na piti ucrtan križ. Vidjevši znak križa na piti Muharem se malo naljutio i nije htio jesti vlašku pitu. Kako bi Šimunu vratio milo za drago nagovori svoju ženu da ona, kada oranje bude kod njih, ispeče pitu i nacrta lik sveca Muhameda. I bi tako. Muharemova žena donijela pitu na njivu, a oni umorni posjedaše i svaki po svome običaju se pomoli prije jela. Muharem gori od nestrpljenja šta će Šimun učiniti s pitom. Kada je Šimun podigao duvak s pite i ugledao lik Muhameda na piti malo zastade, a onda reče: «Sveče Muhamede, skupi noge sad ćeš u g . . . . u». Oba su se nasmijala, a Muharem reče: »Šimune, baš si dobar čovjek, tebi ništa ne smeta». Dakako da su ovo samo šaljive zgode koje svjedoče o dobrim odnosima susjeda različitih običaja i vjera.
Tekst: Ante Vukadin – Ćipa
Foto: Ilustracija