Ranko Radoš, rođen 1971. godine u Crvenicama, Tomislavgrad, otac Petar i majka Anica rođ. Filipović, oženjen, supruga Vesna rođ. Bošnjak, djeca Petar, Ana, Bože i Lana.
Osnovnu školu završio je u Crvenicama i Bukovici, a srednju školu u Tomislavgradu. Na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu 1995. završio višu trenersku školu, stekavši zvanje Višeg športskog trenera rekreacije. Visoku školu za zvanje Profesora fizičke kulture, na istom fakultetu, završava 1998. Na Fakultetu političkih znanosti 2003. magistrirao na području društvenih znanosti, na polju politologije, smjer Hrvatska i Europa i stekao zvanje magistra znanosti. Na Hrvatskom vojnom učilištu «Petar Zrinski» završio je 11. lipnja 1993. izobrazbu za zapovjednika bojne (naprednu časničku školu), 1998. vojno diplomatsku školu i 2000. Zapovjedno-stožernu školu «Blago Zadro».
Do sada je objavio; knjigu «Hrvatski iseljenici i integracija Republike Hrvatske u EU»; članke «Vanjske suvremene migracije kao čimbenik integracije Hrvatske u zapadnoeuropske asocijacije» u časopisu «Društvena istraživanja» Instituta Ivo Pilar; «Perspektiva hrvatskoga iseljavanja u europske zemlje» u «Hrvatski iseljenički zbornik 2006.» Hrvatska matica iseljenika.
S devetnaest godina života, na početku Domovinskog rata, 1990. dragovoljno je pristupio Oružanim snagama Republike Hrvatske u obranu suvereniteta i samostalnosti Republike Hrvatske kao pripadnik MUP-a RH u prvu hrvatsku naoružanu postrojbu „Prvi hrvatski redarstvenik“. Po završetku policijske obuke prelazi 07. rujna 1990. u Antiterorističku jedinicu Lučko. U ATJ Lučko sudjelovao je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na području Pakraca u ožujku 1991. godine, te u blokadama i oslobađanju vojarni na području grada Zagreba. Do 1991. sudjelovao je u svim akcijama i borbenim operacijama obrane Pakraca, Plitvica, Petrinje, Dvora na Uni, Kostajnice… Kao pripadnik ATJ Lučko jedno vrijeme je član osobnog osiguranja prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana.
Ustrojavanjem Specijalne postrojbe GS HV bojna „Zrinski“ 1991. postaje njen pripadnik. U bojnu je došao iz Antiterorističke jedinice Lučko pa je kao iskusan borac sudjelovao u obučavanju drugih pripadnika ove postrojbe. U postrojbi je obnašao dužnost zapovjednika voda U postrojbi je završio temeljnu padobransku i diverzantsku obuku. S navedenom postrojbom sudjeluje u utvrđivanju položaja Zadarskog zaleđa te odlazi u istočnu Slavoniju, odnosno Vukovar, na izvršavanje borbenih zadaća, gdje pored borbenih zadaća sudjeluje i u ustrojavanju i obuci postrojbi ZNG-a (204. Vukovarske brigade). U kolovozu 1991. godine s postrojbom sudjeluje u oslobađanju Hrvatske Kostajnice, te zapadno-slavonskog ratišta (Pakrac, Lipik).
Zatim odlazi na Ličko bojište gdje u području Gospića osobit doprinos daje u izravnim borbama s neprijateljskim snagama te u zauzimanju prvih vojarni i skladišta na tom prostoru. Sudjeluje 5. rujna 1991. godine u zarobljavanju generala JNA Ljubče Krstevski načelnika stožera 13. Korpusa (Riječki korpus). Na tom području, u borbama s neprijateljem, biva ranjen 12. rujna 1991. godine, te je hospitaliziran u KBC Rijeka. Ima status HRVI. U siječnju 1992. godine, nakon što je njegovom rodnom kraju prijetila opasnost od agresije, odlazi u Tomislavgrad, gdje sudjeluje u ustrojavanju i obuci domicilnih postrojbi i u izvršavanju borbenih zadaća. U travnju iste godine uključuje se u aktivnu obranu na kupreškom, livanjskom i mostarskom ratištu, gdje sudjeluje u borbama protiv neprijateljskih postrojbi. U lipnju 1992. godine s postrojbom odlazi na dubrovačko ratište gdje sudjeluje u borbama za osvajanje strateško važnih kota i u borbama protiv neprijateljskih postrojbi. Od prosinca 1992. do lipnja 1993. godine pohađa i uspješno završava časničku školu pješaštva razine zapovjednik bojne u HVU „Petar Zrinski“.
Od 1993. do 2003. pripadnik je Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane. Za vrijeme rada u SIS-u sudjelovao je u vojno redarstvenim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. Viši inspektor za vojnu proizvodnju u Inspektoratu obrane od 2003. do 2005. Umirovljen 09. prosinca 2005. s činom pukovnika.
Tijekom službe u MUP-u RH i HV odlikovan odličjima: Red Kneza Domagoja s ogrlicom(1996.), Spomenica Domovinskog rata 90-92, Spomenica domovinske zahvalnosti za 5 godina, medaljama Bljesak i Oluja.
Ranko, iako živi u Zagrebu, nije zaboravio svoj rodni kraj, svoje rodne Crvenice gdje svake godine provede praznike. Uključen je i u sve radne akcije u Crvenicama te svoj doprinos rodnom kraju daje na različite načine; prikupio je nekoliko donacija za Osnovnu školu u Crvenicama, a također je pokrenuo i pisanje monografije “70 godina škole u Crvenicama“. Napomenimo kako je Ranko organizirao četiri humanitarne likovne kolonije, (Crvenice, fra Đoki za “Kap Ljubavi” u Bukovici, za crkvu u Sigetu (Zagreb) i Školu “Ivo Andrić” u Sopotu (Zagreb)”.
Foto: Obiteljski album