Kasno sinoć stigli smo s trodnevne terenske nastave iz Vukovara. Svoje putovanje započeli smo 5. ožujka krenuvši ispred naše škole. Bili smo puni iščekivanja i željeli smo što prije stići na odredište. Po dolasku smješteni smo u Memorijalni centar. Boravak u centru nije bio samo smještaj, već stalni podsjetnik na hrabrost. Hodanje između tenkova i aviona i spavanje na mjestu koje čuva sjećanje na 1991. godinu, u svima je probudilo duboko poštovanje.
Posjet svim lokacijama, od vukovarske bolnice pa sve do Ovčare, bio je smjena osjećaja, od tuge i tišine pred bijelim križevima do ponosa podno ranjenog Vodotornja.
Nakon teških lekcija uslijedio je trenutak radosti. Osvajanje 2. mjesta na kvizu nije bila samo pobjeda u bodovima, već dokaz da smo svaku riječ predavača upijali srcem.
Povratak je donio poseban emocionalni odušak u prijateljskoj Pleternici. Posjet Muzeju bećarca pretvorio je sjetu u osmijeh. Interaktivni postav i učenje o bećarcu, tom prkosnom i veselom slavonskom duhu, savršeno je zaokružio putovanje podsjetivši nas da se nakon svake tuge život nastavlja uz pjesmu i zajedništvo.
OŠ fra Mije Čuića – Bukovica
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.