U svome rodnom selu ovih dana borave Marko-Markica i Ivan Šarac, sinovi pok. Paške i Lučuše. Iako su po godinama umirovljenici, oni to po svojim izgledom a posebno aktivnostima ni po čemu nisu. Posebice Ivan koji je, iako rođen 1944. godine, još uvijek aktivan, sada kao civil, u američkom ministarstvu obrane, u najpoznatijoj zgradi na svijetu, u Pentagonu. Kratko smo se sreli, a od ovoga Mandoseljanina, iznimno zanimljivoga čovjeka, sa bogatim životnim iskustvom doznali smo kako se početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća našao u Americi. Prethodno je iz tadašnje države prebjegao u Austriju sa još dvojicom Mandoseljana, Kornelijem-Kornom Šumanovićem i Andrijom Šarcem.
Životni put je ovu dvojicu odveo u Australiju, a Ivana u Sjedinjene Američke Države i to u američku vojsku u čijim redovima je bio i u američkim specijalnim postrojbama, pa i u Vijetnamu, potom završio i posebne koledže i zahvaljujući prije duvanjskoj bistrini i sposobnosti nastavio raditi u američkoj vojsci, točnije njenoj obavještajnoj strukturi. Tijekom devedesetih godina, za vrijeme Domovinskoga rata obnašao je i važnu ulogu u vojnom odijelu američkoga veleposlanstva u Zagrebu i stvaranju odličnih hrvatsko-američkih veza u tome vremenu.
Naravno, zbog svega toga do demokratskih promjena i nije mogao dolaziti u tadašnju Jugoslaviju a nostalgiju za rodnim krajem donekle su mu ublažavala braća (Marko i Vinko, preminuo 2010.), koja su tijekom dolazaka u selo nosili kamere i fotoaparate i fotografirale zajedničko rodno selo i fotografije nosili bratu u SAD (brojne fotografije koje su nastale sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća smo i prikazali na ovim stranicama, jer nam ih je Ivan velikodušno ustupio tijekom posljednjega dolaska u selo).
Iako je prije skoro punih šest desetljeća napustio rodno Mandino Selo, nikada ga nije prestao voljeti i žuditi za njim. Rekao nam je kako mu je portal mandino-selo.com važna karika u tome, u ublažavanju te nostalgije i kako ga veseli svaki napredak u našoj općini.
Čim smo se sreli odmah nam je, onako „vrata“ kazao: „Idemo nastaviti uređivati naše groblje. Evo od mene i brata odmah po 500 dolara“. Ivanu sam uredno zahvalio i rekao kako se još nismo dogovorili o načinu izgradnje i financiranju cijeloga projekta i neka pričeka sa svime. Stoga, još jednom, svima nama, čiji pokojni počivaju u groblju poziv za sazivanjem sastanka i definiranja što ćemo i kako raditi. Na nama ostaje da se dogovorimo oko uređenja groblja a do Ivana i Marka svakako neće biti. Uostalom, kao niti do sada.
Markica i Ivan se danas vraćaju nazad, stoga im želimo sretan put.
