Pripremio: Izv. prof. dr. sc. Denis Radoš
Opis Duvna i duvanjske tvrđave iz 1862. godine
Napuštajući Druge, spustili smo se u ravnicu Swynyatcha (Svinjača), mali otvoreni prostor, koji je ponovno spojen s Duvnom prijevojem.
Brda lijevo od ovog prijevoja zovu se Liep (Lib), a ona desno Cesarussa (Sesaruša). I ovdje se izvještava o postojanju grada u davnim vremenima, a otkriće velike vreće zlatnika, poput venecijanskih cekina, potaknulo je spekulativni duh da započne s iskapanjima velikih razmjera. Ali, nažalost, ona još nisu urodila uspjehom. Nedavno je kroz ovaj prijevoj probijena vrlo lijepa cesta, a promet koji je iz nje proizašao trebao bi uvjeriti ljude u korisnost njegove izgradnje. Susreli smo mnogo ponija koji su prevozili robu iz Livna u Mostar, dok su se dugi nizovi kola koje je vuklo osam volova koristili za nošenje drva u sela u Duvanjskoj ravnici. Ova kolica su dovoljno grubo izrađena, ali odgovaraju svrsi za koju su namijenjena, tj. sporom prometu u ravnicama. Osovine i osigurači izrađeni su od drveta, i doista se u njihovoj konstrukciji uopće ne koristi željezo. Duvanjska ravnica jedna je od najvećih u pokrajini: njezina krajnja duljina je oko petnaest milja, a sela su smještena u podnožju brda, oko cijelog njenog obuhvata. Najvažnije od njih je sjedište Mudira (upravitelja), kojem sam se odmah uputio po dolasku. Iako je imao grbavu kičmu, bio je osoba vrlo profinjenih manira.
Njegov šogor, Mahmud efendija, koji je član Medžlisa, bio je s njim i pridružio se naporima Mudira kako bi mi boravak u Duvnu učinio ugodnim. Nakon što je velikom čovjeku dao kompliment zbog pojave njegovog Mudirlika, smijući se odgovorio: ‘O, da, moraju raditi jer je tako hladno’ – izjava koju nisam bio sklon dovesti u pitanje. Vjetar je u to vrijeme puhao niz ravnicu u jakim hladnim udarima, i razumijem da je to uvijek slučaj. Vegetacija je izgledala dobro, unatoč prividnoj oskudici vode.
Ljudi u tom kraju su gotovo svi katolici, što se može pripisati blizini Dalmacije i samostana u Bosni. Uredni su i dobro se ponašaju, prema Mudirovom izvještaju; ali također sam od nekih katolika s kojima sam razgovarao saznao da to dobro ponašanje proizlazi više iz straha nego ljubavi, jer rijetki Turci imaju sve po svome. U središtu ravnice nalaze se neki stari grobovi, neki u obliku sarkofaga, drugi samo grubo ravno kamenje, dok se tu i tamo mogu vidjeti neki moderni križevi – čudna mješavina sadašnjosti i prošlosti. Nakon pomalo neugodne noći u jedinom hanu koji grad posjeduje, u ranu zoru sam se pojavio u kući Mudira. Iako još nije bilo 8 sati, zatekao sam ga s cijelim Medžlisom u konklavi oko njega.
Odatle me je cijela skupina pratila kako bismo pregledali tvrđavu, ili onaj njezin dio koji je izbjegao zub vremena. Bilo je prilično zabavno vidjeti neuspješne pokušaje penjanja nekih od ovih krznenih, dimom osušenih starih muslimana, koji zasigurno nisu svi bili ravni Mudiru po aktivnosti. Tvrđava je četverokut s bastionima i vratima u svakoj od zavjesa; u dva bastiona nalazi se osam starih topova, demontiranih: svi su turske proizvodnje, neki imaju željezne obruče oko cijevi. U jugozapadnom kutu je okrugla kula, očito prepisana s Komana, ako ne i pravog komanskog podrijetla. U koju svrhu je tvrđava izgrađena, ili od koga, nisam uspio saznati. Međutim, kaže se da je izgrađena prije otprilike dva stoljeća (To teško može biti točno, jer sve podrazumijeva daleko veću starost), i na njoj postoji turski natpis u tom smislu; ali, kao što sam već rekao, ne može se osloniti na to. Unutar zidina nalazi se mnogo zgrada, a za jednu džamiju se kaže da je postojala stotinu godina prije ostatka tvrđave. Ubrzo nakon što smo napustili selo stigli smo do granične linije Bosne i Hercegovine, koja, međutim, nije označena (…).
Plan Županjca (Duvna), iz rada Patch (1904) na kojoj je označena tvrđava.
Izvor: Hercegovina; ili Omer Paša i kršćanski pobunjenici (Herzegovina; or Omer Pacha and the christian rebels).
Autor: Poručnik George Arbuthnot
Izdavač: Longman, 1862.