Što će meni
parkovi zeleni
kad Mandino Selo
je u meni?
Što će meni
gradovi i kule,
sve aleje
i svi spomenici,
duše strane
svijetom razbacane,
kad im uši
nikad nisu čule
pjesmu duše
Vrana i Ljubuše?
Da je meni
na Piskulju poći,
čuti ćuka
u dubokoj noći,
pjevat’ pjesmu
koja neće proći
pijuć’ vodu
s vrela Jurnjovače
i slušajuć’
kako bura plače!
Svakom svoje,
meni selo moje.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivica Šarac