Slušam sinoć razgovore
dv‘je gladnice tužno zbore:
„U hladnjaku ničeg nema.
Ni maslaca, a ni krema,
ni kolača, ni salame.
Nema keksa, nema putra!
Sutra nam je prije jutra,
prije sunca, još za tame,
do dućana prvog poći.“
Ostadoše do ponoći,
pojedoše samo kruha.
A danas se juha kuha,
s puno mesa, s malo tijesta,
s krumpirima koka prija.
I za tortu ima mjesta.
Što da radim?
Jedem i ja.
Blago Vukadin
