Nemoj me ubiti, mama!
Daj da gledam svjetlo,
Daj da se divim nebu,
suncu, mjesecu i zvijezdama,
stablima, cvijeću i moru.
Ne ugasi moj život!
Bog mi ga je dao,
plod svoje vječne ljubavi,
krv tvoje krvi,
goruću iskru velike vatre
koja gori u tvojoj utrobi.
Ne zatri sina
svojoj obitelji, domovini,
Crkvi i cijelom društvu!
Možda pod srcem nosiš genija, sveca, heroja?
Što god bio, tvoje ću dijete uvijek biti!
Smiluj mi se! Daj da te vidim,
daj da ti milujem lice
ručicama svojim nježnim,
kao percima lakim.
Dopusti da ti dom ispunim
glasom zvonkim, smijehom radosnim.
Dom i tebe ispunit će
obilna milost Gospodnja.
Čuj me, mama, molim te: ne unijemi moja
usta mala koja bi sretna samo vriskala.
Pogotovo te ovo molim: s ostalom djecom
svijeta koja se na suncu vole igrati,
ne zabrani mi: mama, mama…
za tobom u sreći vriskati!
(Mario Giusti)