Na kolodvoru je u 17 i 10 kišilo. Pijanac s bocom u ruci teturao je prema meni. ‘Sigurno će tražiti milostinju’, pomislih. No on me upita:
– Vjeruješ li u Boga?
Na takvo pitanje nisam bio spreman. Bi mi neugodno. Ipak, budući da je pitanje bilo izravno, odgovorih:
– Vjerujem!
Što ovaj nevoljnik zapravo hoće? Možda će mi sada reći: ‘Pokaži mi ga ili mi pomozi.’ Ali on samo reče:
– Čovječe, blago tebi!
Što li je time htio reći? Tek sam ga u tom trenutku bolje pogledao. Njegovo je lice bilo iscrpljeno i prazno, a kretnje usporene i nepravilne.”
„Braćo! Je li tko u Kristu, nov je stvor.
Staro uminu, novo, gle, nasta.“
(2 Kor 5, 17)
Tekst: fra Petar Ljubičić