NAŠA OGNJIŠTA: Ljilja Vokić s Ivanom Pavlom II.

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

Crnogledi redovito tvrde da se vremena mijenjaju samo nagore. Da je danas neusporedivo gore nego što je bilo jučer. I da je to tako od pamtivijeka dovijeka. No životne nam činjenice nerijetko pokazuju da to nije baš tako. Ili da barem nije uvijek tako.

 
Jednu od takvih životnih činjenica dočarava i ova slika. Naime, krajem ožujka tekuće godine (1993.) učenici i učenice Sedme zagrebačke gimnazije, u okviru svoga školskoga izleta, bili su i na primanju kod pape Ivana Pavla II. Spomenute je gimnazijalce predvodila njihova ravnateljica profesorica Ljilja Vokić r. Škegro, podrijetlom iz Ljubuškoga. Susret i rukovanje s Papom Ljilja je osobno doživjela kao svoj veliki životni blagdan, koji će sačuvati u trajnoj uspomeni. I kad o tome susretu govori, nikako ne može prikriti svoj iznimni zanos i svoju golemu radost. A do jučer je i ona, kao i mnogi drugi prosvjetni radnici, štošta trpjela i pretrpjela samo zbog svoje osvjedočene kršćanske vjere i svoga na¬glašenoga hrvatskog usmjerenja.

 
Ravnateljica Ljilja Vokić majka je brojne djece, koju jamačno nije lako uzdržavati sred skupog Zagreba i tanke lisnice. No unatoč svemu tome, njezino lice neprestance izžaruje radost i sreću. Zacijelo i zbog toga što je zajedno sa svojim učenicima doživjela žarko željeni susret s Papom (Ljilja je na slici u prvom planu). No bez dvojbe, još više zato što je dočekala vrijeme koje je do jučer bilo nezamislivo. Vrijeme u kojem može, zajedno s mnoštvom ostalih prosvjetnih radnika, slobodno ispovijedati svoju vjeru i javno očitovati svoje kršćansko uvjerenje.

 

(Iz arhiva Naših ognjišta: lipanj 1993., god XXII., broj 196, str.3)

 

Odabrala: Marija Majić