U Arhivu Hercegovačke franjevačke Provincije, OSTAVŠTINA FRA RADOSLAVA GLAVAŠA f. 183, nalazi se jedno pismo koje je god. 1916. napisao župnik iz Runovića. U tom pismu opisuju se zadnji dani života Andrijice Šimića i grob u koji je on nakon smrti pokopan.
„Šimić je umro – piše doslovno u dokumentu – na 5. veljače 1905. Starost i slabost, a zimsko teško doba za starce, skončalo ga. Uputio se jednom svom znancu ovde u selu, te nenadno umri na putu, prislonjen uza zid. Odatle odnesen u mrtvačnicu seosku, gdje je došlo povjerenstvo sudbeno i isti Poglavar iz Imotskoga. Ukopan je u domaći grob MRKONJIĆA, rečenih ŠlMIĆA, koji su mu ustupili svoj vlastiti grob. Grob je na vidiku i poznat.“
Župnik Milinović nastavlja opisom izdajice: „Marijan Garac, ondašnji Arambaša iz Podosoja, koji ga je uhvatio, počiva uprav pokraj Šimića. Jedino ga dijeli od Šimića zid od greba. Dapače, kad su Šimića kopali u greb, za šalu su govorili, da će im otvoriti penđeru, te da se mogu razgovarati i rukovati.“
Pismo završava tvrdnjom: „Ovo Vam je istinito sve, ko Evanđelje, a Vi kako znate.“
(Naša ognjišta, ožujak-travanj 1974., str 17)