U svom rodnom gradu Livnu preminuo je u ponedjeljak 28. veljače 1974. akademski slikar Gabrijel Jurkić. U dubokoj starosti od 88 godina nestao je jedan od zadnjih hrvatskih impresionista, ostavivši u samostanu Gorica kod Livna, gdje je proveo zadnja desetljeća svoga života, veliki broj umjetničkih slika, portreta i crteža koji su posjetitelji mogli vidjeti u samostanskim prostorijama, stavljenim umjetniku na raspologanje.
Umjetničku školu završio je u Zagrebu, a potom se upisao na Umjetničku akademiju u Beču, gdje je radio s poznatim pedagogom Pochwalskim. U razdoblju između dva rata živio je u Sarajevu gdje je djelovao kao nastavnik crtanja, radeći veoma marljivo na slikanju pejzaža iz rodnoga kraja, te kao portretist i ilustrator. Izlagao je sam u mnogim našim gradovima, a sudjelovao je i na zajedničkim izložbama slikara svoje generacije, veoma zapažen od suvremenih umjetnika i umjetničkih kritičara. O njemu su pisali Miše, Dvorniković, Lunaček, profesor Schneider, Jiroušek i drugi.
Jurkić je bio umjetnik istančanog senzibiliteta. Njegovi pejzaži s planina, s visoravni i zimski predjeli imponiraju i brojem i izvanrednom prozračnošću. Slikao je što je vidio, i to s pobožnom ozbiljnošću i mističnim osjećajem prirode, izraženim u svijetlo-tamnin nijansama, tako da njegove kompozicije idu u red onih koje i sa strane doživljenosti i umjetničke tehnike izazivaju divljenje.
Umjetnik je pred kraj života oslijepio, al je do zadnjeg dana zadržao savršen mir i duhovnu svježinu. Televizija Sarajevo i umjetnički svijet u tom gradu, čijem je krugu, zajedno sa svojom pokojnom suprugom hrvatskom književnicom Štefom Jurkić rođenom Fiala, mnogo godina i pripadao, pokazivali su prema njemu tijekom zadnjih godina života izrazitu pažnju i poštovanje.
Sprovod je vodio gvardijan Vlado Tičinović. U ime grada i Općine Livno s Gabrijelom se oprostio prof. Željko Kreso, a u ime Umjetničke Galerije BiH iz Sarajeva Miloš Radić.
N. Tadić
(Naša ognjišta, ožujak-travanj 1974., str 15)