Ne želimo da se izgubimo
Legli smo po zemlji da se sačuvamo
Lutamo za sobom od zemlje do zvijezda
Čovjek je u maglama u snima
Ukočen zemljom i rascvao ko proljeće i nada
Zijeva za životom i od života
Od jutra kad se probudi svijet mu se otvara i sužava
naizmjence
I život iz slatke jabuke narasta golem ko propast
Izvor: Mijo Tokić: Knjiga nemira, Zagreb, 1990.