Nije se rodio tko je bolio utekao
Prstom upri kog ne boli
On živi uz put
I u stopu te prati
Od početka do kraja puta
Ko konjogriz
Ko čičak prijanja
Ko krpelj krv pije
U plavetnoj noći
Vrućem tijelu se prikrada
Visi
Ko život o koncu
Do konca puta, bezbroj puta
Svrati, krv iz nosa ko kad se navrati
Ljubi bol svoju
Grli svoju bol.
Izvor: Ilija Smiljanić: Zamka vremena, 2018.
