MANDOSELJSKO GROBLJE

objavljeno u: NOVOSTI | 0

   Za moga djetinjstva Mandoseljsko je groblje bilo pravo seosko groblje, daleko od svake raskoši, s tri strane ograđeno nižim suhozidom, a s ulazne strane nekom drvenom ogradom s podignutim vratima, na kojima sam, na zamolbu stričevića Jakice, njegovom plavom bojom napisao: „Faljen Isus i Marija.“ Taj je natpis dosta dugo pozdravljao sve one koji su tuda prolazili ili ulazili u groblje.

   Danas je groblje dotjerano, nadgrobne ploče i grobnice su od mramora i takve dominiraju. Ima, doduše, još nekoliko starih nagnutih križeva iznad jednostavnih grobova, koji svjedoče o prohujalu vremenu… 

   No, svejedno, od prvoga ukopa do danas po nadgrobnim pločama i grobnicama grije sunce, zvrnda kiša, fijuče bura, tutnji grmljavina, pucaju gromovi, a tjelesni ostaci naših baka i djedova, roditelja, braće i sestara u miru počivaju. A duše njihove, počivaju li one u miru? Znam da ne znam odgovor na to pitanje kao što ga nitko od živih ljudi ne zna. Međutim, nadam se da se nalaze u Božjoj blizini i da su stoga mirne te da je taj mir blagoslovljen. Jer naši su ljudi od vjere bili i s vjerom živjeli, dok su živjeli ovdje pa se toplo nadam da su se s dragim Bogom pred odlazak sreli i za milost pomolili. Kao što vjerujem da je milost Božja – ako tako uopće smijem reći – jača od Njegove pravednosti.

   To više, što su naši ljudi spletom raznih okolnosti, osobito u posljednjih stotinjak godina, bili gladni i žedni, bosi i goli, posebice kao žrtve ratova i neljudske mržnje. Majke su suviše često ostajale bez svojih muževa i sinova pa su sa svojom djecom živjele mučeničkim životom. Bogate samo oskudicom, strahom i brigom – kako preživjeti! Kao takve i takvi, sve što sagriješiše, čini mi se, sagriješiše od muke i zbog muke!

Ante Šarac