“Franjo, idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši” (glas Krista Raspetoga koji je sv. Franjo čuo u crkvi sv. Damjana)
Kapelica na našem mjesnom groblju još uvijek se ne ruši, ali je krov dobro načet i raspada se. Fasada je također ispucala, a kad god jača kiša pada, nošena olujnim vjetrom, unutrašnjost kapelice je sva puna vode. Tomu se i ne trebamo čuditi jer je izgrađena prije punih trideset godina i odavno je sazrila za temeljitu rekonstrukciju i obnovu. S tim u vezi već smo se nekoliko puta sastajali, ali ništa konkretno nismo dogovorili. Izgubili smo se u idejama, pa se nismo pomaknuli s mrtve točke. Na žalost! Smatram ipak kako je ovo prijelomna godina u kojoj konačno moramo početi s obnovom kapelice. Pisali smo već ranije kako određena sredstva već postoje na računu koji je namjenski otvoren prije više od deset godina za izgradnju i uređenje groblja i uz ta sredstva možemo makar promijeniti krov. Za početak bi i to bilo dovoljno. A kad krenemo uvjereni smo kako ćemo napraviti i puno, puno više.
Do nas je, samo se trebamo konačno trgnuti i krenuti u akciju.
Iskoristimo ovo uskrsno vrijeme za susret i dogovor oko početka radova na obnovi grobne kapelice.
Tekst i foto: Ivica Šarac