Dok smo, rodijak Iko i ja, štioci moji, ulazili u omiljeni nam kafić, za svoj stol nas pozva susjed Liberal. Nismo ni sili pošteno, a on nas upita: – Postite li vi ljudi u ovoj korizmi, jeste li se ičega odrekli? Ja sam se odreko slušanja i gledanja Milanovića, Plenkovića i Jandrokovića kroz sve korizmeno vrijeme.
-Ja tu trojicu nesritnjaka ne slušam evo više od godinu dana, a u sebi sam reko da ću ovaj put u korizmi redovitije ić k misi – rodijak Iko će.
-Ja ih moram ponekad i slušat i gledat jer često o njima pišem, a u sebi sam, također, reko da ću ić ubuduće, ne samo u korizmi, samo na mise na kojima se puno više moli nego piva. To sve učestalije pivanje za vrime mise me, dekoncentrira, odmiče od molitve, pa nek mi se ruga ko god oće – reko ja.
A onda se ubaci Liberal: – Kakvi smo mi vjernici da smo – dobri smo, ljudi moji, kad se uzme u obzir šta smo sve kroz život prošli. Zar nas nisu u osnovnoj školi učili da Isus nije povjesna osoba nego mit. A u našim srednjim školama su nam govorili da Isus je, vjerojatno, povjesna osoba, ali da nije sin Božji. Nažalost, nekim kršćanima ni danas nije sin Božji, nego sin čovječiji. Da je Isus povjesna osoba, priznaju svi kršćani i islamisti, više od pola današnjeg svijeta, kao i pripadnici nekih drugih brojnijih religija. Komunisti su nam najprije govorili da nema Boga, a sada, kad su postali globalisti, kažu da je čovjek bog, što u najnovije vrijeme govore i neki ljudi iz crkvenih redova. Ne bih više o tome, nego šta vi ljudi mislite je li veći, važniji, nama kršćanima, Božić ili Uskrs?
-Da nije bilo Božića – ja ću – ne bi bilo ni Uskrsa; oni su nerazdvojni i jednako važni, iako nam je, čini mi se, Božić draži a Uskrs važniji. Uskrsnuti znači pobijediti smrt i sjediniti se s Bogom. Ne moramo bit svi Tome da bi povjerovali u uskrsnuće; zar nam nije dovoljan doživljaj, spoznaja, nekog drugog da bi i mi povirovali u uskrsnuće? Dok smo na zemlji tribamo biti u zajedništvu s Bogom da bi poslije smrti dospili s njim u jedinstvo. A i sveti Pavo je, čini mi se, jednom prigodom reko da ne bi imalo smisla ni virovat u Isusa ako ne bi bilo uskrsnuća. Način na koji su apostoli, Isusovi učenici, otišli u smrt pravi je dokaz da su virovali ne samo u Isusovo nego i u svoje uskrsnuće. Tako gorljivo, po život opasno, širenje vire u Isusa Krista je dokaz da su svi, od Petra do Pavla, živili u suvezluku s Bogom i ovde na zemlji. A Isusova muka i smrt su samo toliko bitni koliko su bili predradnje za uskrsnuće. Isusovo uskrsnuće osmišljava i smisao naših ovoživotnih patnji, križeva. Između Isusova rođenja i smrti raskrilio je se za nas križ spasonosni sa sva četiri kraka na sve četiri strane svita. Ja ne mogu zamislit da čovik more trajat a da ponekad ne pomisli na Boga i život poslije smrti.
Nakon ovih mojih riči, uključi se opet Liberal: – Ja ne idem u crkvu redovito kao vas dvojica; odem na Božić i Uskrs, i to je meni dovoljno. Povremeno se, najčešće kad sam sam, pomolim Bogu, zapravo malo s njim porazgovaram. Slabo postim, ne suzdržavam se puno od jela i pića, što se vidi i na meni, ali zato činim razna dobra djela drugima kad god mi se ukaže prilika. Ali moj Bog nije trodjelni, nego jednodjelni, koji nam je se više puta i na više načina, kroz povjest, očitovo preko svjetionika, ljudi bližih Bogu, pa čak i preko svog vlastitog sina. Isus nije sin čovječiji, kako negdje u evanđeljima piše, nego sin Božji. A Duh božji, sveti, je nevidljiva veza između Boga i čovjeka, kako sam negdje pročitao. Da ta veza prestane funkcionirati, nestalo bi svijeta za tren oka. Preko njega se, po mom mišljenju, zarađuje uskrsnuće, odnosno čistilište ili raj. Pakao nije s Božije strane; i ne daj ga Bože nikome. Kako čujete, susjedi moji, moje vjerovanje se u cjelosti ne uklapa u poznata mi teološka tumačenja Isusova nauka. Pa njima je trebalo punih pet stoljeća, poslije Isusove smrti i uskrsnuća, da formuliraju vjerovanje koje mi danas izgovaramo za vrijeme mise, a više od 18 stoljeća da proglase bezgrešnim začeće blažene djevice Marije. Budući mi neka njihova tumačenja našeg vjerovanja nisu razumljiva, ja sam sam sebi konstruirao svoje vjerovanje, ljestve do Boga. Zato me vi, čuo sam, i zovete Liberal. Nema veze, ne ljutim se. Bitno mi je samo da se s Bogom ne zavadim.
-Dobro ljudi – rodijak Iko će – odmakosmo se malo od uskrsnih tema. Nego, ko od vas zna šta je se dogodilo sa židovskim mesijom, ako im Isus nije to bio; kad će doći njihov mesija? Pretpostavljam da danas ne negiraju postojanje našeg Isusa, našeg Spasitelja, ali kada će njima njihov Jahve poslati mesiju. Našeg Isusa, čiji je maternji jezik bio aramejski, oni ne smatraju, koliko znam, svojim mesijom. Smatraju li se oni još uvik izabranim narodom ili su ono što je Isus o njima reko u 8. poglavlju 44. retku (Iv) evanđelja čovika kojeg je Isus najviše volio, a ne ljubio, kako su preveli oni koji slabo znaju hrvatski jezik. Isus je to, što je Ivan zapiso, reko o židovima vjerojatno u afektu, jer su mu prigovorili da se ne zna ko mu je ćaća. Zašto nikad nisam na misi čuo tu Isusovu rečenicu o židovima? Imamo li pravo uzimati iz Isusova nauka ono što nam odgovara a izbacivati ono što nam ne paše?
-Rodijače Iko, dobro pitaš i opširno pitaš. I ja bih volio ovo što ti pitaš upitati nekog od židovskih bibličara. Valjda će nam se nekad pružiti prilika popričati s nekim od njihovih intelektualaca. A do tada, ajmo se mi, sva tri, dogovoriti da ćemo se ove godine na Uskrs pomoliti ne samo za one koji viruju da je Isus Božji sin, nego i za one koji to ne viruju, da im, priko svog Duva, prosvitli pamet da pravog Boga upoznaju, spoznaju i po njegovim uputama žive.
-Dogovoreno – rekoše obojica.
Zagreb, 15. ožujka 2023. B a r i š a