Danas 17. rujna navršila se prva godina otkad te nema. Nadam se da si sad na nekom boljem mjestu, ali ipak koliko god tužan bio, ja se rado sjećam naših lijepih trenutaka provedenih s tobom. Moj djed bio je poseban. Unatoč svim svojim problemima i teškom zivotu kojeg je imao, nabacio bi osmijeh svaki put kao da ne poznaje šta to znači tuga.
Rado se sjećam i trudim primjeniti sve što si me naučio. Naučio si me prvi i računati i pisati prije škole igrajući tablu i uz čašu vode, naše su se partije znale odvlačiti i po par sati. Tvoje priče o životu koje smo svi neumorno slušali, i kojih se i dan danas sjećam jako dobro.
Ti si bio primjer čovjeka, poštenja, moralna vertikala u mojih 20 godina provedenih s tobom. Sjećam se svakog drva kojeg sam ti dodao dok bi ti slagao svoj plast, prepoznatljiv, kako si samo ti to znao. Pukom slučajnosti danas slažemo drva, samo što nema više tvog okruglog plasta, slažemo mi to ali nismo onako kao ti drvo po drvo, svako je imalo svoje mjesto.
Ispraćao si me u škole svako jutro pijući kavu s mojom bakom i majkom i pripovjedajući im o životu. Po povratku također sjedio bi ispod jelke, s pitanjem ima li koja ocjena.
Bio si čvrst kao kamen, na sebe nisi dao, svoje si volio, tuđe poštivao.
Preživio si vjerojatno sve ono što ja nikad neću, stvarao dom od ničega i na ničemu.
I sada često mi izlete riječi di je did, ili provirim u staru sobu da te pozdravim. I nakon godinu dana tu si, tvoje sjeme je ostalo, živi među nama. Ako Bog da dogodine ću i završiti 3 godine fakulteta, bio si mi najveća motivacija govoreći mi da si ponosan što ćeš imati unuka s titulom. Da kažem da me nisu odgojili roditelji nego ti uvrijedio bi ih, ali u neku ruku je tako.
Svojom inteligencijom kojoj sam se divio jednostavno si svaki put donio riješenje za svaki problem ili neugodnu situaciju. Pročitao si knjiga koliko ja neću za života, sve moje lektire si pročitao bar po 2 puta ili više, povijest si imao u malom prstu. Pomislim nekad dokle bi dospio da si imao moje uvjete za školovanje, ali Bog ti je dao tako da nemaš ništa a imaš sve, da stvoriš obitelj na koju si bio ponosan i s mirom u srcu joj ostavio sve prije nego si nas napustio. Ne krijem emocije i sreću kad mi netko kaže da ličim na tebe, štoviše drago mi je što je tako.
Ova slika ispod je zadnja moja s tobom, tad si mi rekao da budem pošten i da se borim u životu, a da će Onaj gore sve to nagraditi kad tad i tim putem se vodim. Mnogi imaju idole životu, a ti si bio moj i sada si i uvijek će tako biti.
Hvala ti za sve u životu, hvala ti za svaku riječ koje me izgradila kao osobu, za svaku kritiku koja mi je dala motivacije, za svaku molitvu koju si izmolio za mene, jednostavno ti hvala na svemu. Uz tebe sam odrastao i otišao si na neko bolje mjesto, al’ iz mog srca i nas koji te volimo nećeš nikada.
I ne boj se, sijeno je pokupljeno prije kiše, drva su iscijepana, a tek da vidiš koliko krumpira ima, ma sve je baš onako kako si htio da bude. I bit će i dalje dok je mene truditi ću se da sjećanje na tebe bude uvijek prisutno.
Tvoj unuk
