Prostrt po zemlji
po livadi
razastrt
(s)udbom pogodan
da noga mnoga
po njem hoda
gnječi i mijesi
krhko mu tijelo
A kad su mu
oduška davali
neokrznut
dizao bi se
kano trave vlat
što nakon igre
dječje izvija
svoj tanki vrat
S vremenom nestade
spontanosti
dječje
i on se uvaljao
u rutinu
sklupčao u stado
dopustivši
da mu opsjena
vunu prede
i isprede
ogrtač
jeftin i porozan
kroz koji će
šibati bura
probijati kiša
i natapati mu
kosti
Umoran i ozebao
katkad bi podizao
oči
pružao ruke
tražeći
Ruku
da ga takne
oslobodi
A onda ga
kad je već
gubio nadu
obuzme
milina
punina
prožme
pa ushićen
tad shvati
da više nikad
ne može
i ne smije
reći
da ne zna…
Ante Šarac