JEZIČNE NEDOUMICE: „Judi moji, to je za nevirovat“

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

     Posljednjih dvadesetak godina, na prijelomu dvaju stoljeća i dvaju tisućljeća, zbivaju se i neobični potresi u standardnom jeziku. Jedna od tih jezičnih trešnja nastaje sve učestalijim prodorom dijalektizama i regionalizama u standardni jezik. Jedna je od najčešćih pogrešaka te vrste upotreba prijedloga za  ispred infinitiva: Ima li što za jesti? Ova je knjiga dobra za čitati. To nije za vjerovati. Soba za iznajmiti. U hrvatskome standardnom jeziku valja reći: Ima li što za jelo? Ova je knjiga dobra za čitanje. To je nevjerojatno! Soba za iznajmljivnje.

   Zbog čega je došlo do spomenuta učestala prodora krive upotrebe? Čini se da je do toga došlo ponajprije zbog nedostatka svijesti da je standardni jezik idiom neovisan o bilo kojem stranom idiomu (stranom jeziku, hrvatskom regionalizmu i dijalektizmu). Dijelom je u podsvijeti i prenaglašena opreka „dakavizmu“ istočnoga jezičnog srodnika, srpskoga, ali na kriv način. Jer, premda dijalekti i regionalni govori imaju svoje mjesto u sredini gdje se još govore,u određenoj razgovornoj situaciji, neopravdano ih je unositi u standardni jezik. Zaista, ovdje je u pravu ona ribarska uzrečica iz naslova ovog članka:“Judi moji, to je za nevirovat!“

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac

Odgovori