Riječ drvo u hrvatskom jeziku znači dvoje: (1) živ biljni organizam (stablo, latinski arbor) te (2) tvar od koje je pretežno građen taj biljni organizam ili mrtva tvar dobivena od njega (latinski lignum). U stranim jezicima, kao i u latinskome, ta se dva pojma označuju dvjema riječima:franc. arbre / bois,tal. albero / legno, engl. tree/wood, njem. Baum/Holz, rus. derevo/drevesina. U hrvatskome se jeziku to razlikovanje može postići tek u genitivu, zahvaljujući dvostrukoj sklonidbi te riječi: drvo, drveta … (živo stablo) te drvo / drva … (drvenasta tvar, građa).Stoga su šumarski stručnjaci nastojali postići distinkciju tom dvojakom sklonidbom, u čemu ih slijedi i Jezični savjetnik (MH, Zagreb, 1971.), a dobrim dijelom i jezična praksa. Time se hrvatski jezik, bez obzira na upotrebu u povijesti te na šarenilo i nedosljednost u sadašnjem trenutku, zaputio opravdanim putem sređivanja i standardizacije.
Dakle, kad riječ drvo znači drvenastu biljku čije se deblo na određenoj visini grana u krošnju, ta riječ u genitivu jednine glasi drveta. Množina je drvèta, kad se u mnoštvenosti razlikuje pojedinačnost (jedno drvo, dva drveta, tri drveta, četiri drveta, pet drveta, šest drveta … ), ili se upotrebljava zbirna imenica drveće, kad se ne žele razlikovati pojedinačna stabla.
Kad riječ drvo znači drvenastu tvar što je proizvodi drveće i grmlje ili tu tvar nakon sječe i obrade (građa), u jednini se upotrebljava sklonidbeni oblik drvo, drva, drvu … ,a u množini drva, dŕva, drvima … I ovdje postoji zbirni oblik drvlje (osobito u frazemu:“bacati komu u glavu drvlje i kamenje).Međutim, i u tome drugom slučaju gramatikom se dalje preciziralo i uraznoličilo značenje. Kad se misli na tvar ili građu u nedjeljivu smislu, upotrebljava se samo jednina: živo drvo (bjeljika), mrtvo drvo (srž); građevno drvo, ogrjevno drvo, rudničko drvo, komercijalno drvo; stol od drva, raditi u drvu, rezbariti drvo … No kad je riječ o komadima drva, upotrebljava se samo množina: ići u drva, ići po drva, tovar drva, kola drva, složiti drva, piliti drva, ložiti drva …
Potrebu da se dva pojma – biljka i tvar (građa) – razgraniče i u označitelju, pokazat će sljedeća rečenica: Svaki dio drveta (stabla) nije od drva. To će reći da lišće, kora, liko i srčika nisu od drvenaste tvari već samo bjeljika i srž. Ta se distinkcija ne bi mogla razabrati iz ove rečenice: Svaki dio drveta nije od drveta ! Dakle, u drvétā i u grmova svaki dio nije od drva, ali je i drveće i grmlje većim dijelom građeno od drva (lignum).
Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića
odabrao Ante Šarac