JESU LI RAZBORITOST I MUDROST ISTOZNAČNICE?

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

    U kolokvijalnome stilu i općim rječnicima te se dvije riječi često zamjenjuju ili se jedna drugom tumači, ali u preciznijemu i jednoznačnijem stilu, filozofskome i teološkome, one nisu istoznačnice. U stoičkoj filozofiji mudrost (sapientia) rezultanta je četiriju stožernih kreposti (razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti), dok je razboritost (prudentia) prva od četiriju stožernica i odnosi se na ono što bismo danas nazvali „osjećajem za stvarnost“, razabiranje svakodnevnih društvenih odnosa i razumno postavljanje prema njima. U katoličkoj moralnoj teologiji razlikuju se četiri „naravne kreposti“ (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) i tri „nadnaravne kreposti“ (vjera, nada, ljubav). Uloga je prvih četiriju „naravnih kreposti“ gotovo identična sa stoičkim poimanjem, ali su one nadopunjene trima nadnaravnim krepostima. Ondje mudrost također nije istovjetna s razboritošću, ali nije ni zbir i suodnos četiriju stožernih kreposti kao u stoicizmu. Ona je sagledavanje svega sa stajališta vječnosti, sub specie aeternitatis.

    Katkad se i u prijevodu jednoga novozavjetnog teksta (Mt 10, 16) na hrvatski ne vodi računa o toj distinkciji. U sva tri novija hrvatska prijevoda (Šarićev, 1942; Rupčićev, 1961; Duda-Fućakov, 2002) u navednome je novozavjetnom retku umjesto riječi razboriti ili, kolokvijalno, oprezni, lukavi, upotrijebljena riječ mudri. Ovdje ćemo navesti samo Dudin i Fućakov prijevod, jer on dosljedno zamjenjuje Rupčićev prijevod iz prvog izdanja hrvatskog prijevoda Biblije (Stvarnost, 1968.) u svim kasnijim izdanjima Kršćanske sadašnjosti:

    „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove: Budute dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.“ 

    Prevedeni redak posve je istovjetan s Karadžićevim, a Karadžićev s prijevodom na ruski:

    „Vot, ja posylaju vas, kak ovec sredi volkov: itak bud’te mudry, kak zmii, i prosty, kak golubi.“

    Prevodeći s grčkoga novozavjetnog teksta na latinski sv. je Jeronim (Vulgata) dobro razabirao i filološku i teološku stranu problema:

    „Ecce ego mitto vos sicut oves in medio luporum; estote ergo prudentes sicut serpentes et simplices sicut columbae.“  Grčki pridjev frónimoi nije preveo riječju sapientes (mudri), već riječju prudentes (razboriti, oprezni, lukavi). U tome ga je slijedio Luther u svojem prijevodu („darum seid flug wie die Schlangen“), pa i francuski prijevod: “Voici que je vous envoie comme des brebis au milieux des loups; montrez-vous donc prudens comme les serpentes et candides comme les colombes“ (La Bible de Jerusalem, 1975). 

    Dakle, nekadašnji prijevod toga retka iz Novoga zavjeta („budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi“), Zagodin ili možda Vlašićev, bliži je izvornome smislu i poruci teksta. Novozavjetne su logije pisane u obliku paradoksa, da istaknu poruku, da nas možda i šokiraju i izbace iz uobičajenoga, a na biblijskoj je egzegezi i teologiji da nam racionalno približi smisao poruke. A taj je smisao da u životu ne budemo ni naivni poput goluba, ni sebični poput zmije, već da se razborito i odgovorno sučeljavamo u stvarnosti.

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac