IZ ARHIVE: Ante Šumanović – Antes

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Vjerojatno ću u ovom tekstu nešto pogriješiti ili zaboraviti, pa unaprijed molim naše Šumanoviće, Antesovu rodbinu, da mi ne zamjere, ali ova slika koju nam je poslao Ivan Lučušin svjedok je jednog  tihog, povučenog  Mandoseljanina, te ću navesti ono što znam o njemu.

Pokojnog Antesa se sjećam baš ovakvoga kakav je  prikazan u dnevnom boravku nečije kuće, možda u Blaškanovoj koja je na sjevernoj strani puta kroz selo, dok je on živio u velikoj, kamenoj kući s druge strane puta, u Šumanovića komšiluku. Uvijek je nosio kapu, malo drugačiju izgledom od onih koje su krasile glave naših očeva – širu iznad škrljaka – kaput i vestu.

Skoro svakoga jutra prolazili smo kroz Šumanoviće do škole, a u oči su upadale stepenice s vanjske strane Antesove kuće koje su vodile iz prizemlja na gornji kat. Sjećam se i njegova auta, mislim da je to bila „folcika“, zelenkasta ili pak svijetloplava, kojom se je on svakoga ponedjeljka išao do grada i nazad. Nekada bi na cesti sreo djecu pri povratku kući, a onu koja su stanovala u njegovom susjedstvu povezao bi sa sobom da ne kisnu.

Antes je u doba kad sam ja bio dijete živio sam, pričalo se da je kao mladić bio uzoran učenik, jedan od bistrijih u selu, ali se je rano razbolio, pa nije uspio nastaviti školovanje.

Hvala Ivanu na ovoj lijepoj slici i sjećanju na tihog Mandoseljana, a Antesu, koji već godinama počiva na našem groblju,  pokoj vječni.

 

Tekst: Blago Ćokanov

Foto: Ivan Paškin