Dok sam jučer ljudiko i pio kavu s rođacima i prijateljima, bilo nas je pet, rodijak Iko me upita:
-Čega si se ti Bariša odreko ove godine u korizmi?
Jedva sam dočeko da me to neko upita:
-Ja se nisam, rodijače, ničeg važnog odreko, ali se jesam zareko da ću u korizmi detaljnije pročitat knjigu Objedinjeno evanđelje (na dvije stranice imaš paralelno tekstove sva četiri evanđelista), koju je za tisak priredio čovik rodom od Dervente, još je živ, navršio je više od devedeset godina, Filip Ćorlukić. Knjigu je objavila Naklada Ceres. Bolje štivo, kao pripremu za Uskrs, nisam mogo pronać. Prije par godina sam pročito od tog istog čovika knjigu koja nosi naslov Moje sjećanje na minulo stoljeće i sazno da je Ćorlukić ko šipak pun životnog iskustva. Možete mislit šta je sve proživio, doživio i preživio jedan fizičar, filozof, književnik, rođen 1928., živeći i radeći na relaciji Derventa-Beograd-Zagreb-Pula i država Etiopija. Njegovo djelo od dvanaest objavljenih knjiga moralo bi biti obvezna literatura za naše srednjoškolce. Čitajući paralelno sva četiri objedinjena evanđelista, čovik se nekad osića kao da ih prvi put čita. Priporučam ovo vridno dilo gospodina Ćorlukića svakome ko se želi još više približit Bogu.
A oće li odlazak našeg Pape, ovih dana, u Mezopotamiju, Irak, približit Bogu više i kršćane i muslimane, vidit ćemo. Ponašanje mnogih islamista po Evropi nije u duhu zbližavanja sa starosjediocima, nego u nasilničkom antikršćanskom duhu. Neke evropske države su to konačno shvatile pa su počele zabranjivati imamima propovijedi na arapskom u džamijama, kao npr. Austrija, Francuska, Danska… Danska je zabranila čak i Nijemcima da propovidaju u Danskoj na njemačkom. Oće li i našim misionarima biti zabranjeno propovidati na rvackom po hrvackim katoličkim misijama po svitu? Šta kažu naši biskupi? Bolje je spriječit nego liječit. Evropske globalističke politutke, da bi opravdali zabrane propovidanja islamistima, već su počeli zabranjivati i propovidanje Isusova nauka kršćanima.
A što ako u najavljene covid putovnice globalisti počnu unositi i vjersku pripadnost? Ne očekujmo nikakvo dobro od onih koji u temeljnom aktu Eunije nisu spomenuli ni Boga, ni kršćanstvo.. Globalisti, opet kažem, oni koji su veće zlo za čovječanstvo nego nacisti, komunisti i fašisti zajedno, stežu obruč oko nas zemljana, iz zraka i sa zemlje, sve dok nas ne svedu na broj živih koji su oni zamislili – oko dvi milijarde.
Ako nas globalni sotonisti prisile na pelcovanje protiv zaraze, koju su oni stvorili i svima nama nametnuli, ne smiju nas natjerati i na hidroizolaciju. Već sam piso na kakvu hidroizolaciju mislim. Ne brane oni slučajno ispijanje aperitiva 42 dana poslije pelcovanja. Jadan ti je onaj koji ih posluša. To su njihove metode zastrašivanja kao i u svim televizijskim vistima krvolično zabijanje igala u ramena lakovirni ljudi. Ko tu koga i zašto plaši? Pa neki ljudi ne mogu vidit ni bile kute a kamo li da neko nekome, iglu kao strilu, zabija u zdravo rame. Nemojmo se začuditi, prijatelji moji, ako se i kod nas, zasad dragovoljno, pelcovanje promine u obvezno. Pa ko pogine nek se ne spominje, ko ostane vesela mu majka, kaže rvacka junačka pisma. Ne zaboravimo da kod nas Rvata već godinu dana traje policijski sat. Zar na čelu tzv. Stožera nije ministar policije, Đavlinović? On i Euron odlučuju o svemu, a Papak, Rotar i Alatka su samo izvršni poslušnici.
Mediji u Rvackoj sve to znaju, ali šute, kupljeni su, nažalost. Rvacka neće biti zaozbilj država rvackog naroda sve dok u njoj monopol na informaciju imaju protuhrvatski mediji. Kad ćemo već jednom shvatiti da nas je jugočetnička banda okupirala od Zagreba do Mostara? Do kada ćemo ih trpiti?
Okvir za trajanje jednog naroda, državu, čuva sam narod, vojska i mediji. Vlast se ne može osvojit bez svoji medija, elektronički stručnjaka i hrabrih, stručnih, državotvornih ljudi; onakvih kakvi su obnovili Rvacku.
U takve ljude ne spadaju, sigurno, oni rvacki građani, srboslavci, koji su ovih dana bili žalosni što je umro jedan srpski pevač, hrvatomrzac Balašević, i veseli što je se za srpskog svetosavskog patrijarha ustoličio čovik koji se preziva Perić a zovu ga Porfirije, što na rvackom znači, Grimizni. Srboslavci zbog recitatora uz gitaru tuguju a zbog Grimiznog slave, premda će se sada rjeđe moći viđati sa svojim koordinatorom. Pogledajte samo, čitatelji moji, koga je sve koordinirao, redovito se s njima sastajao, saslušavao ih i usmjeravao: I. Josipović, T. Jakovina, H. Klasić, R. Borić, B. Pofuk, V. Matula, D. Jović, V. Silobrčić, dva kaatolička svećenika: T. Barun, A. Šuljić… Reko bi im svima: svi vi koji slavite malobradatog Balaševića i velebradatog Perića simpatije ste golobradog Vučića.
Čak i u novije vrime, u katoličkim medijima sveprisutni, Darko Pavičić, piše u Večernjem od 25. 02. 2021. da Grimizni „nema nikakve veze s četništvom“, te da mu je Hrvatska „druga domovina“, što nije istina; on je reko „druga otadžbina“
Da se, kao o vlahosrbima, brinemo o svojoj drugoj, nekom prvoj i jedinoj domovini, ne bi kroz nju prolazila srpska Krvavica, ne bi nam u Sarajevu palili zastavu oni koje smo za vrime rata ranili, oblačili, školovali, vojno obučavali… Rani sirotu na svoju sramotu, naš narod kaže.
Uskrsli Isuse, oprosti nam i da budemo bliže tebi, pomozi nam. Tvoja muka, smrt i uskrsnuće, Božji sine, neka bude i na spas naši grešni rvacki duša, molimo te. Pomozi nam Spasitelju da priko prolaznog zaslužimo neprolazno, život u tvom božanskom kraljevstvu!
Zagreb, 15. ožujka 2021. B a r i š a
Izvor: Naša ognjišta, ožujka 2021.