EDUKACIJA
Djelatnici ratnoga zdravstva HVO-a nisu bili uvježbavani prije rata za ono s čime su se susreli tijekom rata. Osim njihove edukacije za vrijeme školovanja te svakodnevnoga posla u struci, nisu imali nikakvu dodatnu izobrazbu i obuku za slučaj rata. Glavni je razlog tomu činjenica da je bivša JNA imala vlastite zdravstvene ustanove i pripadajući im kadar te je zastupala potpuno razdvojeni koncept zdravstvene zaštite u odnosu na civilni sektor. Poznato je da su upravo bivše vojnomedicinske akademije i vojne bolnice bile suvremenije i bolje opremljene od civilnih klinika.
Polazeći od činjenice kako je upravo edukacija zdravstvenoga osoblja, kamen temeljac borbene spremnosti, pristupili smo istoj tijekom ratnih događanja. Pokazalo se da su visoka motiviranost te stručni potencijal svakoga pojedinca učinkovito nadomjestili prethodnu neuvježbanost za rad u izvanrednim okolnostima. Unutar GSS-a, a kasnije Uprave za zdravstvo, brigu o ovoj djelatnosti vodio je Odsjek za nastavu. Nekoliko dragovoljaca, liječnika opće medicine, uputili smo na kratku i žurnu izobrazbu u bolnice u Republici Hrvatskoj gdje su se sreli sa ratnom traumom i iskustvom zbrinjavanja velikoga broja ranjenih. Također smo žurno provodili edukaciju nemedicinskoga osoblja kako bi bili osposobljeni za ukazivanje hitne pomoći. Tako smo od kabineta vještina Medicinskoga fakulteta u Zagrebu dobili instruktore prve pomoći koji su provodili intenzivni tečaj pružanja prve medicinske pomoći vojnicima i civilima. Edukacija je provedena kroz 39 tečajeva sa 949 polaznika. Tom je prigodom osposobljavano i srednje medicinsko osoblje te se time postavio temelj za daljnje educiranje pri pružanju prve pomoći i samopomoći.
Provođena je stalna edukacija, posebno srednjega medicinskog osoblja, u pružanju prve pomoći kao i edukacije priučenih bolničara. Vrlo veliki nedostatak nekih specijalnosti, npr. anesteziologa, premostili smo upravo dodatnom edukacijom liječnika i višega medicinskog osoblja. Svi liječnici opće medicine, koji su bili uključeni u rad ratnih bolnica, asistirali su kolegama kirurzima tijekom operativnih zahvata te su vremenom osposobljeni kao vrlo kvalitetno osoblje u kirurškim timovima. Mnogi su od njih kasnije nastavili specijalizaciju upravo kirurgije ili neke od kirurških disciplina Svi drugi liječnici specijalisti, a osobito oni koji su imali kirurške specijalnosti, također su bili uključeni u kirurške timove te su sustavno uz rad educirani.
Kako bi nadomjestili nedostatak liječnika te da bismo osigurali održavanje izvrsnosti obuke, organizirali smo različita savjetovanja, predavanja i seminare. Među njima valja izdvojiti ranije spomenuto savjetovanje na početku rata (8. lipnja 1992. godine) održano u Tomislavgradu. Tom je savjetovanju nazočio zapovjednik GSS RH general Ivo Prodan i svi načelnici općinskih sanitetskih stožera te zapovjednici ratnih bolnica s cjelokupnoga prostora BiH gdje žive Hrvati. Na ovom se savjetovanju raspravljalo i usvojile su se daljnje smjernice i zadatci ratnoga zdravstva. Također je važno spomenuti i savjetovanje povodom godišnjice medicinske službe HVO-a održano u Mostaru 12. ožujka 1995. godine. To je bila krunska raščlamba učinjenoga uz podnošenje izvješća o radu svih načelnika ratnoga zdravstva i zapovjednika ratnih bolnica.
(nastavlja se)
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.): Ivan Bagarić i ostali: „Suradnja s ratnim zdravstvom HVO-a“, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.
